Otišla sam raditi na sezonu. Nisam konobarica i nisam sobarica. I super mi je.

Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.

Ponekad poželim da imam ručnu bombu. I zabijem im je u dupe. Ponekad poželim da me nema. Ponekad. Dotad, nažalost, slušat ću te krikove i psovanja kad netko pošprica tu modno osviještenu curku koja je baš prije kupanja oprala kosu i sad ju ne želi smočiti.

O najvažnijim (sporednim) stvarima na svijetu!

Podižem novac, vraćam se u menzu i opet čekam red. Da stvar bude bolja, nažuljale su me cipele. I napokon dođem, najedem se i odlučim otići do Ljubljanice riješiti stvar s pokazom. Dolazim do okretišta i, gle čuda, rade do pola 16, a sada je ravno 16. Već polako plačući nad svojom sudbinom, ulazim u tramvaj pa izlazim jer odlučim ući u dućan kupiti kavu kako bih mogla izdržati noć. I da, sada ide još jedna tragedija...

Lakše mi je misliti pozitivno nego negativno. Lakše mi je vjerovati u sebe, nego se ponižavati i ograničavati. Lakše mi je raditi i zaraditi (a pritom se još i kupati u moru), nego sjediti doma na kauču i tvrditi kako nema posla ni para. Lakše mi je poslušati 2% ljudi kojima je stalo do mene, nego 98% ljudi koji će mi reći da činim lošu stvar, a kasnije će tako lako otići iz moga života. Lakše mi je da za pet godina imam radno i životno iskustvo, nego da ga nemam. Makar i pod cijenu toga da bude loše.

E da je drug Tito živ! Znalo bi se tko je gazda u kući. Znalo bi se da svaki administrativni posao treba potkrijepiti s 500 dokumenata. Da je Tito živ, ovakvi bi izdajnici administracije kao ja završili na Golom otoku.

Tvoja je dužnost ne ostariti neovisno o brojci koja definira tvoje godine. Budi dovoljno zreo da se u svakom trenutku možeš transformirati u zaigranog petogodišnjaka.

Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce?

Negdje sam pročitala definiciju bućkuriša – nevjerojatna kombinacija preostalih sastojaka iz frižidera koji jadno čuče nedjeljama i tužnjikavo gledaju čekajući ekonomsku krizu da bi se ostvarili. Ovo je nevjerojatna priča o mojim putovanjima na more koji su jadno čučali i tužnjikavo čekali da budu ostvareni u sučelju Studentskog.hr.