Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Donje Svetice 38, Zagreb

U bučkurišu ljudi i društva dvije stvari izazivaju alergijske pojave na mome biću. To su licemjerje konzervativnih i glupost liberalnih. Interesantno je da ovi drugi pokazuju znatnu količinu jednoga i drugoga zadnjih dana.

 Upoznavanje novih ljudi na površinu izvlači potvrde pojedinim stereotipima, koliko god to iliberalno zvučalo. Ljudi Dalekog Istoka uzbude se i vade fotoaparat na samo svitanje novoga dana, Albanci i u engleski jezik uvode glas „lj“, velike države središnje i zapadne Europe uglavnom se drže izolirano i zatvoreno, Grci su hedonisti, a Česi pivopije

 S lošeg poljudskog razglasa početkom ovog milenija zdušno sam učio i pjevao njegove pjesme. Riječi s razglasa nisu bile razumljive, ali to nije bilo ni bitno jer su apsolutno svi znali sve riječi napamet.

Gledamo se. Smrtna tišina vlada u tramvaju. Odigrava se scena napetija od završnog obračuna u „Dobar, loš, zao“. Ona je Eli Wallach, a ja Clint Eastwood. Zasigurno sam u prednosti. Clint je uvijek u prednosti.

Sjeo sam na bicikl i maksimalno se usredotočio. Pred očima sam imao jasan cilj. Zumirao sam ga pogledom i odredio koordinate. Upravo sam se spremao krenuti u juriš kad je između mene i moje nepokretne mete prošla zdepasta brineta.

Već neko vrijeme sam rijetki gost hrvatskih nogometnih groblja i ogadilo mi se sve ono lijepo u navijačkom životu. Nogomet mi je postao poput osipa na onom mjestu. Prehladu još nisam preležao, a obaveza imam i za dvojicu. Ipak okrećem ključ i krećem na što god to bilo...

 Sretna sam što stranci kad čuju Croatia ne misle na korupciju, neefikasnost, nepotizam, krizu nego na vrlo atraktivnu zemlju, idealnu destinaciju. A mi? Nemoguće nam je zamisliti da nam netko zavidi na državi.

Velik dan za mene, a koban za praščića!

Ovakav nogomet je nusprodukt ovakvog sustava - pogledajmo samo kako dišu repke u državama sa sličnim postulatima.