Nemam kartu
Gledamo se. Smrtna tišina vlada u tramvaju. Odigrava se scena napetija od završnog obračuna u „Dobar, loš, zao“. Ona je Eli Wallach, a ja Clint Eastwood. Zasigurno sam u prednosti. Clint je uvijek u prednosti.
Gledamo se. Smrtna tišina vlada u tramvaju. Odigrava se scena napetija od završnog obračuna u „Dobar, loš, zao“. Ona je Eli Wallach, a ja Clint Eastwood. Zasigurno sam u prednosti. Clint je uvijek u prednosti.
ZET je objavio brutalan rat švercerima. Posljednja najava je da će uz kontrolore u tramvaje i autobuse ulaziti zaštitari. I specijalna policija. I pripadnici zagrebačkih borilačkih klubova.
Taj rat se danas prelomio na meni. Ovo je moja priča.
Stajao sam oslonjen na prljavo tramvajsko staklo. Škripeća, metalna konstrukcija gmizala je kroz Savsku. Promatram putnike u tramvaju. Uočavam izvanredne likove i motive za iduću kolumnu. U mojoj neposrednoj blizini djed nalik banu Ivanu Mažuraniću se smije nespretnom unuku. Mali mu sjedi u krilu i svako malo se prevali na stranu. Umjesto o staklo, licem se naslanja na djedov grubi radnički dlan. Simpatična igra. Ovako zasigurno izgleda sreća.
Sjedalo iza pijani gospodin s vrećom punom plastičnih boca bučno pljuje u ruke i pokušava obrisati mrlju s traperica. Ne uspijeva mu. Mrmlja u bradu: „Dubinska si, jesi li dubinska mrljo?“ Težak raspad sustava. Žao mi je čovjeka.
Ispred njih na mjestu za invalide sjedi prekrasna crnokosa djevojka, gleda u prazno i maltretira okupljene u tramvaju glasno pjevajući. „Ja sam cvetak, čudan cvetak, ja sam cvetak zanovetak, neka znade momče svako, ubrati me neće lako“.
„Ceca- Cvetak zanovetak“. Zašto uopće znam ovu pjesmu? Pa normalno kad nas bombardiraju smećem. Nekad su se mladi budili uz Chopina i čitali Kanta dok su šetali dvadesetak kilometara do škole. Oglupljujemo. Raspadamo se ko prezrele dinje. Volio bih da je ovdje onaj psihijatar Vladimir Gruden da mi objasni opće moralno nazadovanje prosječnog mladog pojedinca? Sigurno bi rekao da mladi piju drogu i slušaju bučnu glazbu. I bio bi u pravu.
Pjevušim stvar od Pearl Jama. Za razliku od Cvetka Zanovetka jer sam progresivan, alternativan i underground. Počivaj u miru Lou Reed, bože undergrounda. Počivaj u miru Vinko Coce.
Razmišljam o nekom istraživanju po kojem trideset posto studenata tijekom studiranja dobije neku spolnu bolest. Pa gdje su ti ljudi koji se seksaju? Oko mene zagorjela ekipa. Znaju nabrojati redom deset najbolje ocijenjenih zvijezda porn huba nakon boce travarice, dok leže ispred ulaza u dom. U blatu. U pet ujutro. Neki dan mi govori prijatelj nakon što ga je ostavila djevojka: „Jebeš žene, sise Audrey Bitoni su majka.“
Buljim u smartphone. Siemens C35, Nokia 3310, to su bili mobiteli. Auuuu kako dobro, Mile je stavio link sa smiješnim padovima kućnih ljubimaca. Umirem od smijeha.
Stipe mi šalje poruku u inbox. Kaže da NK Omiš drži čelo 3. HNL – Jug. Velika je gužva na vrhu, bit će uzbudljiva sezona…
- Dobar dan, kartu!
- Kartu molim!
Brzinski razmišljam. Crna kosa. Ugodno lice. Ova djeluje bezopasno.
- Nemam.
Uočavam krajičkom oka da je Cvetak Zanovetak već isparila na suprotni kraj tramvaja. Lagano će sad izaći iz tramvaja, a ti se progresivno i alternativno nateži s kontrolorkom. Tko je sad pametniji? Nema vremena za filozofiju. Kontrolorka vrši konstantan pritisak.
- Idemo vani.
- Idem na faks. Nema šanse da izađem.
Ovo sam dobro odigrao. Izgledam opasno s ovom bradom. Gledam je prodornim pogledom. Razmišljam kako imam sreće što umjesto ove simpatične gospođe u tramvaj nije uletio ZET-ov izblajhani eskadron smrti na štiklama iza kojeg u tramvajima ostaju samo leševi i smrad žrtvovanih koza.
- I što ćemo sad?
- Ne znam gospođo. Inače, jesam li vam rekao da imate prekrasne oči?
- Hoćeš kupiti kartu?
- Hoćeš kupiti kartu?
- Neću.
Gledamo se. Smrtna tišina vlada u tramvaju. Odigrava se scena napetija od završnog obračuna u „Dobar, loš, zao“. Ona je Eli Wallach, a ja Clint Eastwood. Zasigurno sam u prednosti. Clint je uvijek u prednosti.
Bio sam u krivu, oh, kako sam bio u krivu kad sam mislio da kontroliram situaciju. Znala je Sotonina sestra, cijelo vrijeme je znala da je korak ispred mene. Znala je što slijedi. Iduće čega se sjećam je da se začulo pucanje stakala u tramvaju. Uletjeli su unutra brzo i spretno. Našao sam se okružen puškama desetak pripadnika antiterorističke postrojbe Lučko. Desetak zaštitara različitih zaštitarskih firmi štitilo je mjesto zločina od neželjenih pogleda.
Lice kontrolorke od ugodnog se pretvorilo u lice duboko poremećene žene. Mislio sam da gledam smrti u lice. Osjećao sam miris sumpora.
- …kazna za švercanje u iznosu 1000 kuna. Izvoli.
- Hvala.
- Hoćeš li se opet švercati?
- Nikad više. Nikad više gospođo.
