Mladi danas: generacija bez nade ili generacija promjene?

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj, pa i šire, česta su pitanja: gdje su mladi? Gdje su mladi kad treba govoriti o klimatskim promjenama, o političkim temama, o budućnosti zemlje? S obzirom na svakodnevne vijesti koje nas bombardiraju negativnim statistikama – od rasta cijena stanova, problematike pronalaska posla, masovnog iseljavanja mladih u druge zemlje – čini se kao da je percepcija budućnosti u Hrvatskoj sve sumornija. No, jesu li mladi doista generacija bez nade ili smo svi zajedno na rubu velikih promjena?
 

Generacija koja zna više, vidi dalje

Danas mladi imaju veći pristup informacijama nego ikada prije. Dok generacije prije njih nisu imale internetsku revoluciju i društvene mreže, današnja generacija mladih odrastala je uz pametne telefone i informacije na dohvat ruke. Kroz taj kontekst, postali su svjesniji globalnih problema poput klimatskih promjena, društvenih nejednakosti, i političkih igara koje stvaraju jaz između generacija i uništavaju društveno tkivo.

Ali, iako ih često optužuju za apatiju, mladi su itekako angažirani – samo na svoje načine i u svojim prostorima. Neće nužno izaći na ulicu, ali će iskoristiti društvene mreže, inicirati projekte i suradnje, boriti se za promjene u obrazovanju i podizati svijest o važnim temama. Aktivizam mladih nije uvijek javno vidljiv, ali je prisutan i sve snažniji. 

Mladi u Hrvatskoj suočavaju se s izazovima koje starije generacije često ne razumiju. Sustav obrazovanja, često kritiziran zbog zastarjelih metoda, ne prati uvijek trendove i potrebe modernog tržišta rada. Puno je teorije, a malo prakse, zbog čega mladi dolaze u svijet rada s mnogo neodgovorenih pitanja i neizvjesnosti. 

Tu je i tržište rada, koje često nudi minimalne plaće i ugovore na određeno vrijeme. Mnogi mladi stoga vide svoju budućnost izvan granica Hrvatske, u potrazi za financijskom sigurnošću i profesionalnim mogućnostima. Istovremeno, stanovanje je postalo gotovo luksuz – cijene najma rastu, a stanovi postaju nedostupni čak i onima koji su spremni raditi i štedjeti. To stvara osjećaj da se mlade tjera na odlazak, a ne zadržava u zemlji.
 

Je li stvarno bolje „vani“?

Iseljavanje je realnost koju je teško ignorirati. Sve veći broj mladih odlazi u zemlje poput Njemačke, Irske ili Austrije, u potrazi za boljim uvjetima i pravednijim sustavom. No, pitanje koje se postavlja jest – je li stvarno bolje „vani“ ili su mladi zapravo generacija koja se ne boji istražiti sve opcije, preuzeti rizik i donijeti odluke koje misle da su najbolje za njihovu budućnost? 

Realnost je da mnogi koji su otišli, ne odlaze jer žele, već jer osjećaju da moraju. Hrvatska ih nije uspjela zadržati, a sustav im nije ponudio ono što traže: pravednost, sigurnost i priliku za napredak.

Možda upravo ta mobilnost, želja za boljim te činjenica da mladi imaju globalnu perspektivu može postati pokretačka snaga promjene. S jedne strane, iseljavanje je gubitak za društvo, no s druge, generacija koja je stekla iskustvo izvan granica Hrvatske može se jednog dana vratiti s novim idejama i energijom za promjenu. Primjeri mnogih drugih europskih zemalja, poput Poljske, pokazuju da se povratak dijaspore može dogoditi kada se stvore prave prilike kod kuće. 

Mladi možda sada odlaze, ali oni nisu „generacija bez nade“. Oni su generacija koja traži bolju budućnost, bilo ovdje ili negdje drugdje. Ako im društvo, institucije i politika pruže podršku i stvore uvjete za napredak, mladi bi mogli postati ključna snaga za budućnost Hrvatske.

*Kolumne su stavovi autora i ne moraju imati nužno nikakve veze sa stajalištem redakcije portala Studentski.hr.