Referendum je klimaks demokracije

 Pred koju sam godinu na internetu nabasao na izvještaj s tribine koja je održana u zagrebačkom Centru za mirovne studije. Tema skupa bila je „Društvena odgovornost navijača“. Taj idiotski naziv, podjednako glup kao „Društvena odgovornost pankera“, skrivao je ideološku uranilovku, nemilosrdno ribanje „desničarske navijačke bagre“ i promoviranje nekih domaćih i stranih lijevih nevladinih udrugica. Ovu prilično nebitnu vijest vjerojatno bih odavno zagubio u nepreglednim prostranstvima svoga kognitivnog sustava da mi se u pamćenje nije urezao zaključak. 

Ultraljevičari su tako zaključili kako hrvatske navijačke skupine, pa valjda i BBB, olovne 90-e provode pod zaštitom nacionalističkog HDZ-a koji nas tetoši i štiti, da bi do raskola establišmenta i navijača došlo tek 2000. godine Pročitavši to, prvo sam se otišao umit, a onda stao mahnito opipavat svoj veliki prednji zub gledajući se u ogledalu, ne bih li potvrdio da je stvarno umjetan i odagnao sumnju da sanjam. Tih godina, kada smo na ulicama jedina oporba Tuđmanu bili mi, a ne Mladi antifašisti ili Iskorak, jebeni zub mi je iz čistog mira izbila njegova usrana murija.

Na taj skup naravno nije pozvan nitko od navijača jer „fašistička paščad“ valjda ionako nije vrijedna javno govoriti o sebi, osim njihovih privatnih White Angelsa koji su u navijačkom svijetu relevantni otprilike koliko i Hrvatska u Europskoj Uniji.

Elem, NGO ljevičari i kvaziliberali nedavno su u guzu dobili veliki katolički dildo koji je još raširio svoja anđeoska krila pa ovi očajni kolutaju izbečenim očima dok im iz ušiju šiklja para. Mogu oni urlat koliko hoće, ali referendum je klimaks demokracije, a Željka „Četiri podbradka“ Markić je ništa drugo doli sposobna i marljiva aktivistica civilnog društva koja upravo na podu cipelari nejakog lefty omladinca s kozjom bradicom i dredloksima. 

Problem NGO ljevice čak i nije to što su nadmeno pomislili da posjeduju monopol na istinu, ideološku i moralnu ispravnost, problem je što su pomislili da imaju ekskluzivno pravo na aktivizam. 

Markićka i ekipa ljevicu su pomeli upravo njihovim vlastitim oružjem. Konzervativci iz „U ime obitelji“ pokrenuli su do sada uvjerljivo najveći projekt građanskog aktivizma u Hrvatskoj. Za to je vrijeme etablirani civilni sektor drijemao na perju stranih donacija, opijen benevolentnim stavom hrvatskih političara koji su za razliku od Tuđmana skužili da samo treba udovoljit „pederčinama, četnicima i komunjarama“ i onda bezbrižno nastavit krast.

Potpuno je deplasirano i suvišno govoriti da iza Markićke stoji Opus Dei ili Katolička crkva, jerbo i iza drugih civilnih udruga netko stoji, nažalost prečesto i Vladin novac, što je ipak puno negativnije s obzirom da se vole nazivati nevladinim sektorom. U razvijenim demokratskim društvima sasvim je normalno da postoje građanske udruge s čvrstim crkvenim ili religijskim vezama i taj je argument teški bullshit. 

Pitanje koje si sami endžioovci i njihovi fanovi trebaju postavit je - tko je branio brojnom lijevom nevladinom sektoru da iskoristi vrijeme u kojem za učinkoviti referendum više nije potrebna natpolovična većina svih birača i organizira neki po vlastitom ćeifu? Nisu li ovi histerični napadi na Markićku barem dijelom motivirani željom da se sakrije vlastita nesposobnost i nerad? Ako Ustavni sud referendumsko pitanje proglasi neustavnim, to svejedno neće izbrisati ovu činjenicu. 

Inače, ako nekog uopće zanima, izaći ću na referendum i glasati protiv. Dozvolio bih građaninu ove zemlje da se uda za bukvu ili oženi pingvina i voluharicu. Smatram da je država na Balkanu samo karcinom na tijelu društva i pribježište ubogih čije prljave šape želim što dalje od sebe i svoje obitelji (koja je inače udžbenički heteroseksualna, no to smatram nekim neviđenim podvigom, niti brijem da smo zbog toga bolji ljudi od neke dve tetke iz San Francisca koje žive s iguanom i pekinezerom). Zato bih državi oduzeo pravo da regulira većinu stvari, pa i tu banalnu pizdariju koju zovemo brakom. 

Jasna stvar je da „U ime obitelji“ zapravo boli kurac za obitelj, jer da ih je briga za obitelj, poduzeli bi nešto da promjene zabrinjavajući trend porasta razvoda, a ne bi se bavili homoseksualcima. Međutim, kao da kod drugih nevladinih udruga nema sličnih primjera prodavanje magle? Na gorespomenutom antinavijačkom skupu bila je i FARE, prirepak UEFE čija je osnovna funkcija stvaranje privida da to nije obična kriminalna organizacija i maltretiranje istočnoeuropske sirotinje nekakvim lažnim antirasizmom. U Hrvatskoj pak imamo Hrvatski helsinški odbor koji je njihova balkanska inačica, preglupa da bi sakrila obiteljske veze s Mamićevom GNK Vešmašina i prelakoma da bi Čička uvjerila da nije pametno da s njima putuje na utakmice i tamo ždere i loče. 

Bilo bi lijepo kada bismo svi skupa priznali da su nakon silnih godina ljevičarskog izdrkavanja o civilnom društvu, najveći projekt tog sektora izveli klerikalci i njihova šefica Željka Markić. 

Svaka čast stara i kapa dole, ak ti ikad dosade pokora i molitva, javi se da te odvedem u Amsterdam i da tri dana pušimo drogu, jedemo gljive i ločemo ko da nam je zadnje.