Anđelo Perković-Lovson: Novi heroj u obrani hrvatskog integriteta: „Ja ću biti političar“, nakon intenzivnog razmišljanja u dramatičnoj pauzi od dvije sekunde i bez grča na licu, otmjeni se student prava odlučio na posve atipičan i revolucionaran potez, rijetko viđen u hrvatskoj politici: za 0 kuna, na tuđi račun, zaraditi desetke tisuća i to u svega nekoliko minuta promatranja ostalih kako rade.

Tamna mi kosa, a dlaka na tijelu ne fali. Ramena umene ko bager. Čelo jako i sjajno, a glava robusna i tvrda. Oko vrata zlato. U dvorištu mečka. Volim janjet'nu, Boga i 'Rvacku. Jesi l' me pogodio?!

Šizofrenost naše društvene situacije svakim danom postaje sve očitija, diskrepancija između onih koji jesu i onih koji nisu (uspješni, poduzetni, optimistični, zadovoljni ili tobože ostvareni) svodi se na puku činjenicu iznosa novca na računu.

Nitko ne upozorava na činjenicu da je svako peto dijete u Hrvatskoj pretilo, iako pretilost utire put mnogim kroničnim bolestima među kojima su hipertenzija, bolesti srca, dijabetes, rak, osteoartritis, giht, bolesti žučnog mjehura itd.itd.

Važno je primijetiti da se djeca rađaju sa stvaralačkim potencijalima, ona su kreativna, radoznala, vole promatrati svijet oko sebe. Uzimajući to u obzir, moguća su dva scenarija - prvi je praćenje procesa i poticanje djeteta na aktivnosti pomoću kojih će razviti svoj potencijal, a drugi jest blokiranje tog procesa i tih aktivnosti.

Kad mi istekne ugovor, Zemlja se neće prestati okretati oko Sunca. Vjerojatno će i dalje padati kiša. A niš`, zapalit ću cigaretu i proći će još jedan dan. Život je lijep. Osim kad nije.

Zašto bi Houdek sažvakao i ispljunuo mladog Dylana? Sav taj sajam taštine podređen je nama, gledateljima, koji se u svojim udobnim naslonjačima naslađujemo nad kandidatima koji služe samo za praznoglavu zabavu u udarnom terminu.

Ne, nismo skloni istočnjačkim „zavijačama“, mi smo moderni. Kod nas se slušaju zapadnjački komercijalni hitovi. Naši kafići i klubovi su na svjetskoj razini, tako se mi predstavljamo u medijima. Ipak, čim se ugase kamere i spreme mikrofoni, vadi se harmonika. Skače se na stolove, pale se cajke i razbijaju čaše.

Živimo u sjebanoj državi. Džaba ti znanje kad ga nemaš gdje iskoristiti. Poslodavci ti već u startu poruče da uz životopis dostaviš i svoju sliku, što u prijevodu znači – ako si ružan, zajebi one petice na faksu. Ako nemaš sise, zajebi ih još više…

Sljedeća pripovijetka, koliko god ona nekome blesavo zvučala, jedini je logičan način, jedino razumno rješenje koje sam iznašao u besanom traženju povijesnog okidača za današnje kolektivno traženje uvredljive dlake u nacionalnom jajetu.