Dragi političari: Prestanite prozivati mlade koji odlaze raditi u inozemstvu!

Baš maloprije pročitala sam članak o tome kako je Kolinda održala prigodan govor na 2. nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji. Dotakla se predsjednica teme mladih i obrazovanja, pa je prozborila i o problemu odljeva mozgova.

Veli Kolinda: − To su ljudi u koje smo uložili novac u njihovo obrazovanje, a oni će to sada vraćati nekim drugim društvima.

Isto su izjavili i ministar Mrsić, ministar Mornar te predsjednik Vlade. Istu misao imaju svi rektori, a neki su je lijepo upakirali. Neki nisu.

U redu, imamo problem. Imamo masovni problem odlaska mladih u inozemstvo. Znate li s čime još imamo problema? Imamo problema s gomilanjem „starog” kadra u institucijama. Imamo problem s korupcijom, s osobama koje zadržavaju svoje radno mjesto kao da su počasni radnici jer su učinili toliko dobra za svoje radno mjesto. Imamo problema s onima koji studiraju jer im se ne da na burzu.

Imamo problema s „Garancijom za mlade”, ali o tim rupama u programu svi šute i to je javna tajna. Imamo problema s tržištem rada koje je neprilagođeno izlaznim kvotama na visokoobrazovnim ustanovama. Imamo problema s komunikacijom, jer ljudi na vlasti ne slušaju narod koliko bi trebali. Imamo problema s mentalitetom. Taj je najveći problem, mentalitet.

I eto, jedno mi nije jasno. Svi ovi problemi utječu na jedan masovni, a to je taj famozni odlazak u inozemstvo. Mlade osuđuju ne samo veliki političari, već i mali „građani”. Daju izjave za novine u kojima oštro osuđuju prelazak granice. U Facebook komentarima veliki domoljubi takve mlade nazivaju „jugofilima” i govore kako je „bolje da odu van države jer nam takvi ne trebaju ovdje”.

Evo, to je taj mentalitet. Država zapela u 80-ima i 90-ima, a sve se to odražava na današnje stanje.

Problem je što je današnje društvo tako ustrojeno da je studentski moral i aktivizam neusporediv s famoznim kretanjima davne '68. na koju se svi vole referirati. Reče jednom jedan profesor povijesti na fakultetu: „Budale ste ako iz povijesti nastojite iscrtati sadašnjost i budućnost”, što je donekle istina. Doista je hrvatsko društvo budalasto ako misli da će se referiranjem na prošle događaje nešto promijeniti. Time se samo ostaje u tom dobu, troši se vrijeme na uspoređivanje i analize sustava. „Bilo nam je bolje” i „Nije nam bilo bolje”, dvije strane iste medalje.

Je li se itko zapitao zašto je hrvatska emigracija toliko procvjetala nakon odlaska iz Jugoslavije? Je li to itko povezao s oslobođenjem od represije i konstantnih zabrana i nestašica?

Zašto mladi danas odlaze u inozemstvo? Jer se žele osloboditi današnje represije. Represije koja se očituje u prevelikim očekivanjima i premalim davanjima.

Dragi političari, prestanite prozivati mlade koji odlaze u inozemstvo i prestanite svoje riječi potkrepljivati činjenicom da ste nam „pružili besplatno obrazovanje”. Pružili ste nam besplatno obrazovanje jer naši roditelji nemaju dovoljno velike plaće da nam plate studij, niti da nam uštede za isti. Pružili ste nam besplatno obrazovanje jer ste shvatili da država nije ništa bez obrazovnog kadra i da ovim modelom možete potaknuti više ljudi da zagriju stolce na duže vrijeme. To što niste uspjeli osigurati radna mjesta za sve te izlazne kvote, nije naša stvar. Učite nas kroz školovanje da se borimo za sebe. Očito se možemo izboriti za dostojan život izvan Hrvatske, gdje ne gledaju naše veze i izgled, već našu sposobnost i trud.

Za kraj bih istaknula i primjer jednog znanstvenika koji je odselio u SAD. Prije nekoliko godina odlučio se vratiti sa svojom obitelji u Hrvatsku jer je znanstvenicima bila obećana potpora u istraživanju i dostojna plaća za prehranjivanje obitelji. Nakon samo osam mjeseci, navedeni hrvatski znanstvenik odlučio se vratiti natrag u SAD, jer je shvatio da će ili gladovati ili otići u zemlju koja će mu omogućiti daljnji razvitak. Vidite, nije problem u domoljublju. A nije ni u nama.