Umjetnost zavođenja: Don Juan novog doba

Društvena pravila ovdje ne vrijede – ukoliko znaš što radiš, možeš jednostavno prići i poljubiti bilo koju djevojku bez ijedne riječi. Žene poštuju isključivo dominantne muškarce s izraženom seksualnošću, stoga ih trebaš dodirivati, dirty talkati, učiniti ih mokrima kao da ih već sad jebeš!

Iako na prvi pogled djeluje poput uvoda u niskobudžetni pornouradak, ovo je savjet vrijedan nekoliko stotina eura koji će unijeti pozitivnu promjenu u ljubavni život svakog muškarca. Ili barem tako tvrdi jedan hrvatski pickup artist koji će vas za simboličnu svotu podučiti svim tajnama uspješnog zavođenja. No tko su uistinu pickup artisti i čime se točno bave?

Pickup artists (PUA) naziv je pod kojim se okupljaju samoprozvani gurui zavođenja čiji je cilj osvojiti što veći broj žena koristeći pomno razrađene taktike, a zatim to znanje prenijeti što širem krugu muškaraca. U te svrhe organiziraju razne seminare, ljetne kampove, one-on-one savjetovanja, oformljuju grupe na društvenim mrežama, izdaju self-help knjige i tome slično. Cijela life coaching industrija u koju spada i PUA-praksa u Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti zaživjela te se tek neznatan broj ljudi odlučuje potražiti savjete i vodstvo tog tipa, no u inozemstvu, posebice u SAD-u, navedeno se prakticira dugi niz godina.

Idejni začetnik PUA-filozofije jest scenarist i producent Eric Weber, ujedno i autor knjige How to Pick Up Girls! izdane 1971. godine. U tom svojevrsnom PUA-manifestu Weber čitateljima nudi uvid u svu kompleksnost ženskog bića te mnoštvo savjeta za uspješnu interakciju sa ženama pa tako na samome početku knjige stoji: Moraš se usredotočiti na nešto više od njezinih dugih nogu. Recimo, na njezine lijepe, oble grudi ili čvrstu stražnjicu. Moguće je da se na djelić sekunde čak uloviš kako razmatraš silovanje kao opciju. Tebi je, kao muškarcu, dano pravo da prilaziš ženama kad god to zaželiš. Njihovo je da sjede i čekaju jer, unatoč svim pokretima za ženska prava i slobode, proći će još puno vremena prije nego što prosječna žena uspije prići muškarcu prva bez da djeluje poput kurve. 

Nadalje, u poglavlju zvanom Gospođica Usamljena, Weber ukratko objašnjava kako su upravo muškarci ti koji donose jedino uzbuđenje u inače monoton i neispunjen ženski život – Žene su krhka stvorenja. Ukoliko ne dejtaju, postaju užasno usamljene i depresivne. One, za razliku od nas, nemaju zanimljive poslove ni mnoštvo hobija koji bi ih preokupirali. Naposljetku, Weber se dotiče uvijek aktualnog pitanja ženske odjeće te kakvu skrivenu poruku ona šalje pripadnicima muškog roda – Što mislite zašto žene paradiraju u haljinama koje dosežu tek milimetar ispod njihovih intimnih dijelova? Zašto sve više žena prestaje nositi grudnjake i gaćice? Samo kako bi izgledale dobro? Ta ne budite ludi! One pokazuju svoje grudi i stražnjice isključivo zbog nas.

Unatoč činjenici da je How to Pick Up Girls! izdana davne '71. godine, umjetnost zavođenja ne samo da nije ostala zaboravljena u prošlome stoljeću već je do današnjeg dana iznjedrila brojne nove aktere i sve diskutabilnije tehnike pickupa. 2005. godine novinar Neil Strauss izdaje knjigu The Game: Penetrating the Secret Society of Pickup Artists koja ubrzo postaje bestseller i PUA-zajednici donosi sve veći publicitet. Knjiga prati nekoliko pickup artista i samog Straussa te opisuje PUA-ideologiju, metode zavođenja iz perspektive heteroseksualnog muškarca te nudi praktične savjete za uspostavljanje boljih odnosa sa ženama.

Navedeno isprva zvuči bezazleno, no promotre li se predložene tehnike zavođenja detaljnije, vrlo brzo postaje jasno kako je riječ o izuzetno mizoginom pristupu u kojem žene nisu ništa više nego seksualni objekti na koje muškarci polažu neopozivo pravo. Tako se, recimo, ženu oslovljava s target, odnosno meta, a već pri inicijalnom kontaktu preporučuje se negging – čin emocionalne manipulacije u kojem se meti namjerno upućuje kompliment koji je u svojoj srži uvredljiv – Inače prilazim samo manekenkama, ali na tebi višak kilograma čak izgleda dobro. Tehnika služi tome da bi se ženi narušilo samopouzdanje i povećala potreba za odobrenjem manipulatora.

Također se ističe kako muškarac nikada ne smije pokazati da je impresioniran ženom jer ona u osnovi žudi za nekime tko je u svakom pogledu superiorniji. Fizički kontakt je prema pickup artistima neophodan, neovisno o tome koliko je (sekundi) prošlo od upoznavanja pa se dodirivanje žene pri zavođenju potiče uz pretpostavku da ona to želi, iako možda nije svjesna toga. Neizostavno je prenošenje seksualne energije koje se odvija na način da zavodnik svojoj meti što prije dobaci kakav lascivni komentar i da joj do znanja da je ona objekt njegove žudnje kako slučajno ne bi završio u friend zoni. Friend zone je u pickup zajednici ekvivalent smrtnoj presudi, a najpoznatiji hrvatski zločesti dečko u jednom od podcast intervjua objašnjava to ovako: Friend zone se događa ako pokušaš biti nice guy. To je ono ako ti sebe ne cijeniš, nisi seksualan, ne vidiš nju kao seksualni objekt i time kreiraš cijelu tu priču da ćete bit prijatelji – zato što je ne diraš, ne forsiraš seksualnu energiju i ona zaključuje da je nećeš i da nema ništa među vama pa ćete bit prijatelji. I to je rezultat tvog krivog ponašanja.

Pickup artisti žive prema načelu Failure is not an option pa su uz klasične tehnike zavođenja razvijene i one za tzv. probijanje bitch shielda. Bitch shield je, ukratko rečeno, slučaj kada žena kaže ne, no s obzirom na to da neuspjeh nije opcija, pickup artisti pribjegavaju korištenju vrlo nasrtljivih taktika za koje vjeruju da će slomiti i najčvršću žensku volju. Jedan takav manevar izgleda ovako: muškarac čvrsto prima ženu za ruku, okreće je oko njezine osi i drugom rukom primiče k sebi, a kada se naposljetku nađe zarobljena u njegovom zagrljaju na uho joj šapće što ju sve čeka ukoliko pođe s njim u stan. To bi, navodno, trebalo Don Juanu osigurati sretan završetak večeri. Korištenje takvih tehnika opravdava se riječima – Ona se postavi kao kraljica, a zapravo je to samo filter da nađe nekoga tko je jači od nje – mentalno i fizički. Taj bitch shield, ono kad kaže pusti me na miru, to nije odjeb, to je samo filter.

Kroz cijelu PUA-filozofiju propagira se jasna podjela rodnih uloga – muškarac je lovac, žena je lovina, a sve što izlazi van zadanog okvira narušava ravnotežu u odnosima. Osjećajne muškarce i snažne žene učestalo se naziva pogrdnim imenima, a samo njihovo postojanje smatra se društvenom anomalijom. Opetovano se provlači iskrivljena vizija toga što je alfa muškarac i kako bi se on trebao ponašati – Ti si naučen kupovat ruže i bit džentlmen, a to danas više ne prolazi nego ona hoće da joj opališ šamar. Doslovce, ima cura kojima moraš prić i prvo ih zašamarat, a onda tek kreće priča bok kak se zoveš... I to je njoj super. Tako da ti moraš moć pokazat da si muško!

Ono što cijelu priču čini dodatno upitnom, ne samo moralno, već i zakonski, jest činjenica da mnoštvo pickup edukacija uključuje snimanje žena bez njihova znanja i postavljanje tih snimki na internet. Jedan od načina edukacije novih članova odvija se putem zajedničkog treninga u kojem grupica muškaraca odlazi u barove, noćne klubove i sl. kako bi isprobali i usavršili tehnike zavođenja. Jedan od njih pronalazi metu koju pokušava zavesti dok ostali potajno snimaju njegov game, odnosno proces zavođenja. Prikupljene snimke kasnije zajedno pregledavaju i komentiraju, a njihov ih pickup coach upozorava na eventualne greške kako ih idući put ne bi ponovili. Snimke se zatim postavljaju na društvene mreže kako bi cijeloj zajednici bio omogućen pristup edukativnom sadržaju. 

U posljednje vrijeme i u Hrvatskoj se sve češće govori o pickup artistima. Hrvatsku javnost sa spomenutim fenomenom upoznala je mlada sociologinja Paula Brečak objavivši članak o pickup artistima, dostupan na poveznici. Osim pickupa obrađuje i brojne druge teme vezane uz ljudsku seksualnost o kojima možete čitati na njezinom blogu SexEd Dijalozi. Unatoč određenim kritikama kojima je pickup industrija izložena, bilo bi nepravedno reći kako pobornika nema jer tada spomenuti seminari, savjetovanja, edukacijski kampovi i sl. ne bi egzistirali. Prvotna motivacija za pohađanje pickup tečajeva možda i nije loša ili zlonamjerna, štoviše, posve je normalno žudjeti za društvom i bliskošću druge osobe, no ono što ostaje diskutabilno jesu ideje koje se polaznicima prenose. Žene se objektivizira, muškarce se umjesto na izgradnju zdravog samopouzdanja koje bi privuklo potencijalne partnerice potiče na korištenje laži i manipulacija, a težište se stavlja isključivo na seks, dok sve ostale komponente zdravog odnosa ostaju zanemarene. S obzirom na sve navedeno, logično je zapitati se jesu li edukacije ovog tipa doista koristan alat za uspostavljanje zrelih odnosa ili tek dobro upakirana priča u čijoj se pozadini nalazi obilje mizoginije te iskrivljene predodžbe o tome što ljubav i seksualnost uistinu jesu.

Tekst je nastao u okviru projekta Kutak ravnopravnosti koji provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Centrom za razvoj mladih. Ovaj projekt financira Središnji državni ured za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti Udruge Ženska soba – Centar za seksualna prava.