“Možda si predosjećala, a sada i znaš”

Dok si dijete, vjeruješ svojim najbližima – roditeljima – i njihovoj slici svijeta. Vjeruješ da je svijet upravo onakvo mjesto kakvim ti ga prikazuju, vjeruješ da oni znaju najbolje. Kao dijete nisi ni svjestan koliko utječu na ono što jesi i što ćeš tek postati.

Tek godinama nakon možeš racionalno pogledati uvjerenja koja su ti zalijepljena, neistine koje te otežavaju i pogled na svijet koji nije tvoj. Možeš, ali i ne moraš – izbor je na tebi.

Možda si još kao dijete predosjećala da nešto nije u redu s tim, s načinom na koji ti je predstavljen svijet i uloge u njemu. Muškarci s jedne (jače), a žene s druge (slabije) strane.

Možda si predosjećala da nije u redu što kao djevojčica nećeš dobiti poticaj, a kamoli odobravanje za iznošenje vlastitog mišljenja. Što stalno moraš biti tiho, što ne smiješ uznemiravati – zna se koga – gazdu. Nemoj se svađati s njim, pusti ga, budi dobra, nije raspoložen, ne ljuti ga...

Možda si već tada predosjećala da nije u redu što se sve podređuje muškarcima, a što je fizička sila široko rasprostranjeno sredstvo kontrole i iskazivanja moći. Tko jači, taj tlači – neizrečeno geslo mnogih patrijarhalnih obitelji.

Možda su te naučili da kao djevojčica, djevojka, a kasnije i žena nemaš pravo biti svoja i da nisi (a jesi) jednako vrijedna.

Možda su te naučili da uvijek moraš biti puna nježnosti i razumijevanja, pokorna i odana čak i kada se navedeno u potpunosti kosi s tvojom vlastitom dobrobiti. Možda su te naučili da svoju vrijednost gledaš kroz njega (Jesi li udana?, Imaš li dijete?, Vrijeme ti je...), a možda si kao poklon-paket dobila uvjerenje kako je tvoje tijelo njegovo vlasništvo, a tvoje zadovoljstvo nije ovaj, ni ijedan put tema razgovora.

Možda si predosjećala da nešto nije u redu s tim, a sada i znaš.

Nakon skidanja naočala koje su ti stavili i traženja svojih vlastitih sada znaš da pokorna i tiha ne moraš biti. Znaš da možeš pokazati široku lepezu vrlina koje imaš bez osjećaja srama. Znaš da je u redu biti glasna, odlučna, znaš da je u redu tražiti za sebe.

Znaš da možeš biti jednaka, znaš da jesi.

Znaš da TI i jedino TI posjeduješ doživotno pravo na svoje tijelo.

Znaš da je upotreba fizičke sile sredstvo kontrole, i kao takvo neprihvatljivo.

Znaš da je u redu reći NE.

Znaš da vrijediš – visoka, niska, tiha, glasna, nepočešljana, sređena, tužna, sretna, mirna, energična, odlučna, neodlučna, senzualna, nesenzualna…Imaš pravo biti svoja, sigurna, prihvaćena i voljena baš takva kakva jesi!

Tekst je nastao u okviru projekta Kutak ravnopravnosti koji provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Centrom za razvoj mladih. Ovaj projekt financira Središnji državni ured za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti Udruge Ženska soba – Centar za seksualna prava.