Seksualna objektivizacija – problem koji opravdavamo

Draga prijateljice, borba protiv seksualne objektivizacije borba je protiv muške prirode – rečenica je koju je izgovorio moj prijatelj kada sam izravno rekla da mi smetaju njegovi seksistički komentari. Muške prirode? Seksualna objektivizacija je sveprisutni seksistički fenomen koji nije borba protiv muške prirode već stvara plodno tlo za sve vrste nasilja nad ženama. Živimo u patrijarhalnom i demokratskom društvu gdje si većina heteroseksualnih muškaraca daje za pravo da svojim komentarima ženu svede na seksulani objekt. 

Problem fenomena seksualne objektivizacije toliko je ukorijenjen u našem društvu da se u svakodnevnom životu gotovo i ne primjećuje. Žensko tijelo se objektivizira u svim područjima našeg društva, stoga je tendencija seksizma sve pristuna na ulici – tzv. catcalls, u vicevima, u marketingu, na medijskoj sceni, u umjetnosti, na radnom mjestu... Većina heteroseksualnih muškaraca u svoju obranu kažu da samo dijele komplimente, kao da nisu svjesni da su se upravo prema ženi odnosili kao prema komadu mesa. Zapita li se svaki heteroseksualni muškarac koji ženu seksualno objektivizira jesu li njegova majka, sestra, kćer, žena, unuka seksualni objekti!?

Alegorično rečeno seksizam je pakiran u celofan jer često vidimo da nešto postoji, ali ga od tog celofana ne možemo u potpunosti prepoznati. Za osvještavanje nam uvelike može pomoći i najpopularnija Facebook stranica koja nas suočava bez cenzure sa seksizmom – Seksizam naš svagdašnji. Pokrenule su je volonterke Libelin investigativ tima, a jedna je od pokretačica Nataša Vajagić koja radi kao programska kondinatorica za ženska prava i LGBT ljudska prava u Centru za građanske inicijative Poreč. Cilj je ove stranice, koju trenutno ima 7300 pratitelja, objaviti primjere seksizma, mizoginije, govora mržnje, homo/bi/transfobije i diskriminacije koji se svakodnevno objavljuju u hrvatskim medijima, reklamnim kampanjama i u izjavama osoba iz političkog i javnog života.

Bombastični naslovi uz nezaobilaznu fotografiju ženskog tijela dobitna su kombinacija klikanja. Prema mnogim medijima žene se uređuju za muškarce i postoje da muškarci imaju u nešto gledati. Definiran je smisao ženinog postojanja – rađaju i odgajaju djecu jer u suprotnome su raspuštenice ili štrace. Volimo naše društvo pohvaliti kao razvijeno, no očito nam se muškarci kupaju u moru potpuno odjeveni jer ženino skidanje u kupaći kostim na plaži u našim medijima se predstavlja kao namjerni poziv da se žena fotografira. Ona se skinula i pokazala obline. Nedefinirano je i zbunjujuće zašto se vrlo često bradavice i grudi pronalaze kao medijski naslovi. Očito je da se negdje izgubila socijalna odgovornost medija, a rodio se seksizam.

Seksizam se ponekad čini kao trivijalna tema našeg društva. Kada se govori o seksizmu, treba imati na umu da je on usmjeren na sve žene neovisno o životnoj dobi. Doživljavaju ga curice koje još uvijek nisu svjesne svoje sekualnosti. Kao da nismo dovoljno osviješteni da može ostaviti posljedice na svaku ženu. Seksizam je nelagodan, toksičan, žena postaje nesigurna. Pazi kojom stranom ulice prolazi da se zaštiti od catcallsa, pazi na odjeću. Ponekad seksizam prevladava u životu žene toliko da se njen uspijeh u karijeri umanji. Sve to dovodi do niskog samopoštovanja i samoobjektivizacije jer žena zna da ju društvo gleda kroz njen izgled.

Zašto i dalje opravdavamo seksualnu objektivizaciju kad je toliko destruktivna? Izvor problema postoji u nama! Našem društvu! Problem počinje u našem najranijem stadiju razvoja. Usađuju nam se stereotipi. On se može eliminirati edukacijom. Je li potrebno uvesti seksualni odgoj u naš obrazovni sustav? DA!

Educiranje mladih ljudi kroz obrazovni sustav o svim temama o seksualnosti, može između ostalog spriječiti seksizam u našem društvu. Formalno ili neformano obrazovanje trebalo bi započeti još u vrtićima jer upravo tad počinju prvi oblici seksizma - podjela na rozu boju koja je rezervirana za djevojčice, do muške plave boje, objašnjavanja da je peglanje odjeće samo za majku, jer tata koji pegla je papučar. Takvim pristupom prilažemo djeci u najranijoj dobi krivu sliku, sliku neravnopravnosti spolova iz koje kasnije, kada narastu ne shvaćaju da je seksizam kompliment okrutnosti prema ženama. Seksizam upravo tada može postati iskorijenjena gorčina društva jer ćemo buduće dječake, dečke i muškarce odgajati drugačije.

Žena nije objekt, a seksizam nije kompliment!
 

Tekst je nastao u okviru projekta Kutak ravnopravnosti koji provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Centrom za razvoj mladih. Ovaj projekt financira Središnji državni ured za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti Udruge Ženska soba – Centar za seksualna prava.