Lekcija iz karantene: Dosada može biti korisna

Zoran Šprajc lijepo je objasnio situaciju nastalu popuštanjem mjera: "Od ponedjeljka možemo kamo hoćemo, kad hoćemo, kako hoćemo. K nama može doći tko hoće, kako hoće i kamo hoće. S maskom, bez maske, s dva metra razlike, bez razlike, možemo opet jedni po drugima od jutra do večeri pljuvati." U svakom slučaju, sada je doslovno tako. Virus kao da je nestao s ove planete ili barem iz naše države i neizmjerno smo sretni što smo napokon pušteni na slobodu. Toliko sretni da su se ljudi nevjerojatnom brzinom vratili svojim normalnim životima. Maske za lice koje su se još prije nekoliko dana prodavale po visokim cijenama sada su napunile gradske kontejnere. 

Čini se da smo pobijedili koronavirus i da on više ne vlada našim navikama i svakodnevnicom, premda je i dalje česta tema jer je ostavio mnoge posljedice. Posljedice će se zasigurno odraziti u mnogim segmentima, ali analize istih bolje da prepustimo stručnjacima. Ono za što nije potreban stručnjak, a može se zaključiti iz karantena-situacije jest činjenica da su mnogi osjećali dosadu tijekom boravka u stanu. 

Kad je riječ o posljedicama, onaj optimistični dio populacije fokusiran je na pozitivne stvari. Previše razmišljanja ponekad ljude dovede do nekih filozofskih rasprava; Što nas je korona naučila? Kako možemo biti bolji ljudi? Koja je naša uloga u svemiru? Što je uopće čovjek?

Naravno da je karantena dovela mnoge ljude do raznih spoznaja, pa smo tako kolektivno obratili pažnju na raznorazne detalje koje smo dosad uzimali zdravo za gotovo. Naravno da smo nešto naučili. Ono što je pomalo smiješno, onako kako tužne stvari ponekad mogu biti smiješne, jest da nam je trebao ovakav scenarij da se osvijestimo i da shvatimo da ima bitnijih stvari od novca, da nema bitnije stvari od zdravlja i bližnjih ljudi i da su neka zanimanja ipak važnija nego što smo dosad bili svjesni. No, kako bilo, lijepo je da smo ipak to osvijestili. Ako jesmo, a nadam se da jesmo. 

Preživjeli smo dane zatvoreni u domovima, zbližili se putem društvenih mreža, no ipak, svi smo jedva čekali izaći vani. Kad su otvorili kafići, odmah sam popila piće s prijateljima koji su, čini se, zahvaljujući dosadi počeli raditi nove stvari. Pa je tako jedan od njih profesionalni kuhar koji je završio Pomorski fakultet, izjavio da se sada počeo baviti programiranjem. Kad sam ga upitala zašto baš programiranje, odgovorio je: "Pa eto, bilo mi je dosadno. Još uvijek mi nije jasna njegova motivacija niti poveznica između njegovih brodova, hrane i kompjutera, ali sve ga zabavlja u jednakoj mjeri i svoje raznolike sposobnosti je otkrio zahvaljujući dosadi.

Dane sam provodila kod kuće s dečkom koji je voditelj brodice i radi sezonski posao u turizmu. U ovom periodu je već trebao imati i prve goste, ali kako još uvijek nikog nema, bilo mu je dosadno i otkrio je svoj novi talent - kuhanje. Paralelno s tim uči i španjolski jezik jer mu je bilo dosadno dok nije kuhao, pa da ubije vrijeme. 

A dok je on tako uživao u kuhanju, a ja u jedenju njegovih jela, bilo mi je dosadno slušati predavanja, pa sam instalirala program za izradu ilustracija. Predavanja su zabavnija otkad paralelno slušam i izrađujem kojekakve sitnice u tom programu. Da mi nije bilo dosadno, vjerojatno nikad ne bih instalirala program. 

I za kraj, još jedan primjer je prijatelj koji živi na otoku. Poslao mi je video u kojem žonglira s jako puno naranača. Zašto? Bilo mu je, pogađajte - dosadno.

Ovaj čudan fenomen u kojem osjećaj dosade smatramo izrazito negativnim stanjem najbolje je opisao Alberto Moravia, talijanski pisac, u svojoj knjizi zabavnoga naziva - Dosada:

VEZANO

Koronavirus ponovno kuca na vrata ili nikad nije ni otišao?

---

VEZANO

HZJZ: Nema više samoizolacije nakon kontakta sa zaraženom osobom

---