Lakše mi je misliti pozitivno nego negativno. Lakše mi je vjerovati u sebe, nego se ponižavati i ograničavati. Lakše mi je raditi i zaraditi (a pritom se još i kupati u moru), nego sjediti doma na kauču i tvrditi kako nema posla ni para. Lakše mi je poslušati 2% ljudi kojima je stalo do mene, nego 98% ljudi koji će mi reći da činim lošu stvar, a kasnije će tako lako otići iz moga života. Lakše mi je da za pet godina imam radno i životno iskustvo, nego da ga nemam. Makar i pod cijenu toga da bude loše.

E da je drug Tito živ! Znalo bi se tko je gazda u kući. Znalo bi se da svaki administrativni posao treba potkrijepiti s 500 dokumenata. Da je Tito živ, ovakvi bi izdajnici administracije kao ja završili na Golom otoku.

Tvoja je dužnost ne ostariti neovisno o brojci koja definira tvoje godine. Budi dovoljno zreo da se u svakom trenutku možeš transformirati u zaigranog petogodišnjaka.

Jesam li vam rekla da je ovaj mjesec bio prepun svakojakih događanja sa svih strana svijeta, od lijepih do predivnih, preko onih koja su nas ljutila, do onih koja su nas dirnula ravno u srce?

Negdje sam pročitala definiciju bućkuriša – nevjerojatna kombinacija preostalih sastojaka iz frižidera koji jadno čuče nedjeljama i tužnjikavo gledaju čekajući ekonomsku krizu da bi se ostvarili. Ovo je nevjerojatna priča o mojim putovanjima na more koji su jadno čučali i tužnjikavo čekali da budu ostvareni u sučelju Studentskog.hr.

Klasifikacija „student zaposlenik” ne znači da si samim time manje vrijedan radnik. Ne znači da te netko zbog statusa studenta može ugnjetavati i raditi s tobom što hoće. Ne znači da obavljaš posao manje kvalitetno od ljudi koji za taj isti posao redovno primaju plaću.

Pišem li ovdje o Svjetskom prvenstvu ili o završnom? Iskreno ne znam ni ja točno, ali mogu vam reći da ima svačeg po malo.

Gospođa agent posrednik pri zapošljavanju, skraćeno mama, u epizodi zvanoj „tražim posao za svoju kćer koja je nedavno završila fakultet”.

I di je onda tu sreća? Toplina? Vađenje krumpira u šest sati ujutro? Zajedništvo? Nema ga. Ima ga na ovakvim inicijativama. I onda se zatvorimo u te automobile, vratimo se kući i komentiramo kako je susjedova mala pala godinu na fakultetu. Kako se mali Ivan istetovirao i kako je njim zavladala sotona. Što volimo našu repku kad pobjeđuje, a komentiramo svaki njihov gubitak, jer, ja sam ti igro nogomet za Špičkovinu 88-e.

Kažu oni kako će se vratiti u Hrvatsku čim se situacija poboljša. Kako će onda naći posao i kako će sve biti, zamislite, super!