Svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU. Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu „because just in case”.

Imam jedno klišej pitanje, ali biste li se vratili nazad u vrijeme i nikada ne zapalili svoju prvu cigaretu ili popili svoje prvo alkoholno piće? Ja bih, jer jedna stvar povede prema drugoj, isto kao što će te prva cigareta dovesti do toga da postaneš ovisnik.

Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag.

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bi ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao.

Ovdje se ne radi o Thompsonu i činjenici je li ili nije trebao nastupiti na dočeku, nego se radi o tome da pojedinac ne može izraziti svoje vlastito mišljenje koje se razlikuje od mišljenja većine i pritom ne osjetiti kako se sva ljubav i zajedništvo koje je promicano tijekom prvenstva pretvara u mržnju.

Nije lako pronaći dobrog stanodavca, ni dobrog podstanara, a još k tome studenta. I sam živim kao podstanar već tri godine, pa si zato s debelim razlogom dajem za pravo da komentiram ovakve stvari. Želudac mi se okrene za 360 stupnjeva svaki put kad vidim oglas u kojem najmodavac za šupu nabije cijenu.

Da sam htjela tipkati po mobitelu, ostala bih doma. Da sam htjela gledati tebe kako tipkaš po mobitelu, ostala bih doma. Zašto smo uopće izašle na kavu?!

Otišla sam raditi na sezonu. Nisam konobarica i nisam sobarica. I super mi je.

Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.

Ponekad poželim da imam ručnu bombu. I zabijem im je u dupe. Ponekad poželim da me nema. Ponekad. Dotad, nažalost, slušat ću te krikove i psovanja kad netko pošprica tu modno osviještenu curku koja je baš prije kupanja oprala kosu i sad ju ne želi smočiti.