Jesam, dala sam mito
Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag.
Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag.
Svi smo mi čestice protona, neutrona i elektrona satkane od određenih moralnih vrijednosti. Sve do jednog presudnog trenutka koji nam nemilosrdno, onako prepredeno, pokuca na vrata kad najmanje očekujemo.
Nagovještaj potencijalne katastrofe osjetila sam prije nekoliko tjedana.
Glavni protagonist: žena čiji je genetski kod upisan u meni (58).
Lokacija: negdje između kamena, krši i maslina.
Da vas uvedem u priču, moja majka je prava definicija okorjele ziherašice. Nije neka žena od eksperimenata, a to se odražava i u njezinoj kozmetičkoj torbici u kojoj se uvijek nalaze isti preparati. Petstotinjak kilometara daleko od kuće, na ljetovanju, odlučila je obnoviti zalihe istih, provjerenih proizvoda.
Nikad se nismo slagale oko igre na sigurno.
Dobre tete u drogeriji ponudile su joj novitete, koji su se tek našli u prodaji, između kojih je bila i krema za lice s uljem od smilja. U meni je proključalo slasno zadovoljstvo gledajući je kako isprobava.
Pod redateljskom palicom životnog kaosa simptomi alergijske reakcije manifestirali su se poput nestrpljivog djeteta koje čeka izaći na pozornicu i uživati u svojih pet minuta slave. Zlu ne trebalo, baš kao i Pavlovljevi psi koji su ovladali zadanim refleksom, tako smo i mi ovladali zadanim obrascem i odveli je do najbliže hitne pomoći.
Ipak, za poreznog obveznika čiji je život podređen hrvatskom zdravstvenom sustavu sreća je samo puki uljez gdje zrake Sunca ne sežu unutar površine od 56.594 km².
Hitnu pomoć činili su medicinska sestra i vozač. Nedostaje li ti netko? Znaš, poprilično je zeznuta stvar kad dođeš potražiti liječničku pomoć, a liječnika nema. Nema ga. Nije otišao po gablec, neće se vratiti s pauze, jednostavno ga NEMA. Kao ni preostalih šest stotina liječnika koji su nas napustili u proteklih pet godina.
Redateljska je palica života imala spreman još jedan udarac, koji je ujedno bio i finalno zakucavanje. Lagano padanje u anafilaktički šok. Zašto? Zbog nepravodobnog pružanja usluge. A zašto usluga pravodobno nije pružena? Jer nema jebenog liječnika! A zašto nema jebenog liječnika? Zato jer su jebeno stjerani pred klanje čiji je glavi egzekutor Republika.
Kako ono ide: mirna duša, fino meso, gospodine premijeru?
Bez nadzora liječnika medicinska sestra i tehničar ne smiju samostalno ni postaviti venski put, a ponajmanje dati adrenalin u slučaju anafilaktičke reakcije. Pat pozicija. Hoće li vrijeme do 30 kilometara udaljene bolnice ovoga puta biti na našoj strani? Ili možda neće? Bez daljnjih objašnjenja, majka je te noći dobila liječničku pomoć i stigla sigurna i zdrava doma. Jesam, dala sam mito. Te noći podmitila sam vlastite sebične namjere koje su isplivale na površinu, a val neposluha razdraženo klicao. Moje sredstvo podmićivanja bila je vjera u mlade, sposobne ljude koji mukotrpno i predano rade svoj posao usprkos imbecilizaciji zdravstvenog sustava.
Malo je gadno progutati priznanje o degradaciji sustava koji smrdi na trule leševe.
Još je gadnije progutati priznanje da su ustanove bez liječnika pretvorene u sastavni dio s kojima sam se susrela ja danas, a sutra ćeš možda i ti.
Gospodine premijeru, što ćemo kad se život Vaše majke nađe na kocki?
Gospodine premijeru, što ćemo sa zdravstvom koje izaziva podsmijeh?
Gospodine premijeru, što ćemo sa 600 liječnika koji su već napustili brod koji tone?
Gospodine premijeru, što ćemo sa 1700 liječnika koji su zatražili papire za odlazak?
Gospodine premijeru, što ćemo s prosipanim floskulama o obećanom blagostanju?
Gospodine premijeru, što ćemo s najmračnijim stranicama ljudske povijesti koje upravo ispisujemo?
Čelnici državnih tijela mudro su zaključili kako je nedostatak kvalitetnih kadrova posljedica odlaska mladih. Cijelo vrijeme prst je uperen u one koji odlaze. Zašto ga ne bismo malo za promjenu uperili u one zbog kojih se odlazi? Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag. Kad bi mi netko rekao opiši stanje u državi u kojoj živiš, to bi bila jedna riječ: kontinuiranost. Bujica kontinuiranih, nečasnih, barbarskih tragova u snijegu. Mogu li se tragovi zamesti s pokušajem nove reforme, ukidanjem doprinosa i podizanjem praga za oporezivanje? Možda i mogu. Ali snijeg će opet napadati. I padat će, i padat će, i padat će…
