Je li vrijeme da se riješimo indeksa?
Svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU. Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu „because just in case”.
Svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU. Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu „because just in case”.
Mi od jeseni više nemamo indekse, rekla mi je prijateljica dok smo na plaži pijuckale ledenu kavu iz tetrapaka. Pogledala sam je malo ljubomorno, pokušala sam odglumiti neko iznenađenje iako sam već znala da se njeno sveučilište nedavno odlučilo na takav potez. A nije jedino.
Zadarsko sveučilište od jeseni brucošima i studentima koji upisuju prvu godinu više neće izdavati indekse. Prije dva tjedna odluku da papirnate indekse pošalje u povijest donijelo je i pulsko Sveučilište Jurja Dobrile. Na njihovim stranicama piše kako se od iduće akademske godine više neće izdavati indeksi u fizičkom obliku, a profesori će u njih prestati unositi ocjene. Neki fakulteti riječkog Sveučilišta ga ne koriste, a drugi ga još nisu spremni pustiti. Isto je i sa Sveučilištem u Zagrebu. Posljednji je nepotrebnu praksu ukinuo Kineziološki fakultet. Ako je vjerovati jednoj fotografiji na Facebooku, to je u lipnju učinio i varaždinski Fakultet organizacije i informatike, a Agronomija, kao i Fakultet elektrotehnike i računarstva ne koriste indekse od početka ove akademske godine ili prije. Što ostali čekaju, nije jasno.
Naime, svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta), projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pokrenut sredinom 2000. godine Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu because just in case.
U svoje četiri godine na Fakultetu političkih znanosti u plavu bilježnicu (pa nije to vrijedno da se zove knjižica, pobogu, nije niti službena isprava!) nisam primila niti jedan fizički potpis kao uvjet za izlazak na ispit ili upis ocjene. Sve se to od početka mog akademskog obrazovanja odvijalo preko Studomata. Sasvim jednostavno, nitko ne može ni prijaviti ispit dok mu profesor ne da elektronički potpis. Pa čemu onda dupli upis za ocjene?
Koliko smo puta sebi puhali u bradu s ovim pitanjem, koliko smo puta žalili se jedni drugima na kavama dok smo kratili duge pauze među upisima…
Još jedan problem, studentima možda i najveći, su sami upisi ocjene nakon položenog ispita. Mnogi su prisiljeni doći na fakultet, čekati u redovima ili zamoliti kolege da to učine umjesto njih samo za formalnost koja traje 30 sekundi, a na papiru ostavlja malo tinte i jednu brojku više.
Osim toga, indeks druge koristi ne nosi. Službena studentska isprava od 2014. je iksica i nju se najčešće koristi u menzi, prilikom izrade iskaznice u studentskom centru, u kinu, muzejima i za druge popuste. Poput osobne, gotovo nikad ju ne vadimo iz novčanika.
Indeks sam van fakulteta koristila samo jednom. I to dok sam u banci na početku prve godine ugovarala studenski paket, a iksice još nisam imala. Jednom prilikom pokušala sam ga uvaliti tajniku u općini pod prijepis ocjena, ali me odbio. Kaže, to njemu ništa ne znači. A zašto mom fakultetu i dalje znači?
Prilikom upisa na prvu godinu, bilo koje razine studija, indeks, iksica i još par potvrda uključeni su u cijenu upisnine. No ako student kojim slučajem izgubi neku ispravu, nove mora platiti. Cijena indeksa višestruko je veća, nerazmjerno njegovoj važnosti.
Je li došlo vrijeme da da mu zavežemo kamen oko korica i bacimo ga u najdublji zaborav i papir zamijenimo elektroničkim ekvivalentom? Pa čitav svijet to radi, može valjda i jedno sveučilište od šezdesetak tisuća studenata. Ili su posrijedi drugi interesi?
