Moja strana priče: Nogomet je stvar ukusa! – otkrila sam Sunčici toplu vodu
Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.
Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.
Bok svima! Morskim, klorskim i kopnenim ljudekima!
Znam da nije ispravno reć ljudekima, al fućkaj ga, nije ispravno ni Subašiću zalijepiti opomenu zato kaj ispod dresa nosi majicu s fotkom prijatelja koji je tragično preminuo. Nosi ju uvijek, otkad je Hrvoje preminuo, al FIFA se sad sjetila da se to ne smije. Eto, ako FIFA kaže da Suba ne smije nosit majicu koja mu ima emocionalnu vrijednost i mogu mu zato prijetit da će mu zalijepiti kaznu ako nastavi šetat po terenu poslije tekme u toj majici ko da hoda gol, onda i ja smijem reć ljudeki umjesto ljudi. Točka!
Eto, pozdravila sam vas za početak da ne bih ispala nepristojna ko teta koja je sjela u vlaku nasuprot mene ko da je sjela pokraj vreće brašna. Išo medo u dućan, nije reko dobar dan. Ajde medo van, nisi reko dobar dan! Bit će da ju je ovo mimoišlo kad je bila klinka, a fina neka gospođa. Fine cipelice. Fina haljinica. Fino sređeni noktići. Fućkaj ga, zaboravila sam da odijelo ne čini čovjeka.
Još štošta ljudeki nisu naučili onda kad su trebali, kad su razbijali koljena padajući s bicikla, pa sad kad su veliki nikak da skuže neke stvari.
Ljeto nam se vratilo. Kiša mi nije ubila prozore ima već dva dana. Hodam u majici kratkih rukava. Pijem kavu na terasi. Gledam aute okićene hrvatskim zastavicama i kockicama i baš mi je lijepo. Vidiš, meni je lijepo, Sunčice, što ne znači da i tebi mora bit lijepo ono kaj je meni lijepo. Sunčica je svaka ona osoba koja ne shvaća da su ljudi različiti – da neki neke stvari vole, a neki ne vole. Sunčica voli sakriti svoje mišljenje pod krinkom kolektivnog mišljenja. Sunčica voli bit čangrizava. Sunčica voli opalit šamarčinu od uvreda ljudekima koji misle drugačije nego ona.
Ja volim nogomet – ključna riječ je ja. Za mene je nogomet sport koji volim pogledat – ključna riječ je mene. Gušt mi je pogledati tekmu Vatrenih – ključna je riječ ponovno – meni. To sam ja, Sunčice, to ne znači da tebi nogomet treba bit super. To ne znači da moraš guštat u gledanju tekmi, štoviše ne moraš je ni gledat, ako ne voliš.
Umjesto da kažeš nogomet je glup sport! reci meni je nogomet glup sport! I to je sasvim ok, Sunčice, smatrati da je nogomet glup sport jer, Bože moj, svi smo različiti i imamo pravo na svoje mišljenje, al kad ga iznosimo, moramo se naučiti stajati iza njega govoreći samo u svoje ime.
Gledati tekmu za mene je gubitak vremena! – tako reci Sunčice. Nemoj reć Gledati tekmu je gubitak vremena! jer nije Sunčice, lijepa moja Sunčice. Tebi je možda gubitak vremena, al meni nije. Marku nije. Ivanu nije. Mariji nije. I svakoj onoj osobi koja voli nogomet, znaš Sunčice.
Sve je u životu stvar stava. Ukusa. Al i tolerancije. I zdravog razuma koji nam pomaže da to sve shvatimo i procesuiramo u mozgu.
To ne valja! – Valja, valja Sunčice. Tebi ne, meni možda da, nekome trećem sigurno da. Ovo nije fino! – Fino je, Sunčice! Tebi nije, al Luki je fino. Ova majica je ružna i kakva je to boja? – Majica je ružna tebi, boja ne sjeda tom ukusu, al onome koji je nosi, sjeda, i boja i materijal i kroj i dužina. Tebi su možda pjesme Petra Graše previše sladunjave, meni su predivne. Tebi možda jagoda nije fina, meni je fina skroz na skroz. Po tvom mišljenju, komentari Drage Čosića su možda preglasni, po mom su samo prožeti euforijom, optimizmom i ljubavlju.
I rečenica koju Sunčica voli zafitiljiti na kraju, krajeva ko točku na i rasprave s nedostatkom tolerancije – Glup si! E, Sunčice draga, da ti znaš koliko je to glupa rečenica, nikad je ne bi izbacila iz usta ko što ne bi ni FIFA Subašića opomenula za majicu da znaju koliko to besmisleno izgleda. Kak možeš nekome reć da je glup zato kaj voli nogomet? Kak možeš nekome reć da je glup zato kaj ne voli jest mahune?
Sve je OK, Sunčice, nisam ti rekla da ne možeš ne voljeti nogomet i voljet mahune, samo pusti na miru ljude koji vole nogomet da ga vole i one koji ne vole mahune da ih ne vole. Nisu zato glupi, Sunčice, samo su drugačiji od tebe. I to je OK, Sunčice.
Dajte, ljudeki, nemojte bit ko teta iz vlaka i misliti da je OK ljudeke doživljavati ko voštane figure i nemojte bit ko Sunčica pa radije svoje mišljenje servirat ko kolektivno. Dajte, odrasli ste ljudeki, neće vaše mišljenje imat manju vrijednost ako ćete reć Za mene je to glupo! umjesto To je glupo! jer niš na ovome svijetu nije generalno gledano glupo, osim ponižavanja i vrijeđanja drugih zbog toga što drugačije misle, vožnje u pijanom stanju jer za to ipak nitko ne može reć da nije glupa ideja ili pak baciti nekome petardu pod noge onako iz šale jer to nije smiješno i užasno je glupava ideja.
Dok ja volim ovu sliku ujedinjene Hrvatske, slavim pobjede Vatrenih i mislim kako zaslužuju da budemo ponosni na njih jer su pokazali koliko su vrhunski sportaši, ti ne moraš, Sunčice, tebi nogomet može biti glup, dosadan, besmislen, oni ti mogu biti budale koje trče za loptom po terenu i tako 90 i kusur minuta, tebi to može biti gubitak vremena, za tebe oni mogu bit kaj god poželiš, al za tebe. Govori u svoje ime – smiješ, možeš i moraš. Znaš, Sunčice, ne volim MMA i UFC mečeve, ne gledam ih jer mi nije lijepo gledat kak netko nekoga prebije do krvi. Meni nije gušt, tebi možda jest. Nisam ti rekla da si glupa zato i nisam rekla da je glupo jer tko voli, nek izvoli. Tebi MMA i UFC, meni nogomet i rukomet i svi sretni i zadovoljni.
Fućkaj ga, da ovo sve nacrtam i obojim, neke Sunčice ovog svijeta nebi ne shvatile, nego ne bi htjele shvatiti, pa eto, tko je htio shvatiti je shvatio, tko nije, ni neće. Nema smisla više derati prste na tete iz vlaka kojima si vreća brašna i Sunčice koje te nazovu glupim kad misliš drugačije od njih, a svoje mišljenje prodaju pod tvoje, moje i svačije – radije ću čuvat prste za tekme, Vatrene i navijanje jer Sunčice, ja, ponavljam - ja volim nogomet! Fućkaj ga, Sunčice draga, zeznula si se kad si rekla da žene ne vole nogomet. Fućkaj ga, srušila sam ti tvoje mišljenje koje si htjela zakamuflirati iza mišljenja cijelog ženskog roda. Ne beri brigu, nisam umanjila tvoje mišljenje, i dalje ima jednaku vrijednost u svijetu ko što ima moje i svačije.
Ajde, tete iz vlaka i ne tete iz vlaka, Sunčice i ne Sunčice, kopneni, klorski i morski ljudeki, čitamo se ponovno onda kad me netko uspije razljutiti ili razveseliti, a do tada sunčani pozdrav s terase uz gutljaj kave koja ostavlja slađi okus u ustima od tete iz vlaka i Sunčice.
