Nije samo karma kurva, i savjest je
Treba praviti razliku između liječničkog i katoličkog. Razliku između vjerske i znanstvene pripadnosti. Ako osobi njena religijska uvjerenja brane da radi neki posao onda se njime ne bi trebala baviti. Zašto spuštati medicinu do te mjere da bi trebala biti na raspolaganju samo onima koji se slažu s tvojim osobnim uvjerenjima?
Treba praviti razliku između liječničkog i katoličkog. Razliku između vjerske i znanstvene pripadnosti. Ako osobi njena religijska uvjerenja brane da radi neki posao onda se njime ne bi trebala baviti. Zašto spuštati medicinu do te mjere da bi trebala biti na raspolaganju samo onima koji se slažu s tvojim osobnim uvjerenjima?
Savjest je kurva s dva lica. Pogotovo ako se pozivaš na nju. U tom smislu, nije dobro pretjerivati, naročito u obavljanju posla. Ovaj, mislim u savjesnom i predanom obavljanju posla. Isključit ćemo profesionalno obavljanje posla i načela istog, s obzirom na to da to često zanemarujemo. Za nas kao da svijet stane kada se uhvatimo jedne teme, ne mareći za ostale čimbenike i činjenice koje bismo trebali razmotriti. Predanost i pozivanje na savjest u obavljanju posla isto tako može izazvati štetu i stvoriti žrtve. Ne zavaravajmo se savjesnošću i ne podvaljujmo je pod ispravno ili korektno (ne)činjenje u okviru posla i odlučivanja o zdravlju drugih ljudi.
Nedavno je zaposlenica jedne ljekarne u Zagrebu odbila pacijentici dati kontracepcijske pilule po koje je došla s receptom, prizvavši se na savjest. Kako li joj je samo proradio taj priziv, poziv ili poriv, nazovite kako hoćete. Da kojim slučajem nismo saznali za slučaj iz zagrebačke ljekarne pomislili bismo da je riječ o još jednoj u nizu zajebancija iz srednjeg vijeka.
Pacijentica iz ove priče nije pretrpjela štetu. Slučaj je prijavila, a sutradan se vratila u istu ljekarnu gdje su joj nekim divnim čudom dali pilule za koje je imala recept. Blago ostalim djelatnicima kad rade s tako savjesnom kolegicom. Nadam se da sad u nisu u nekakvoj svađi jer ova neće, drugi hoće. A vjerujem i da je cura s receptom ciljala smjenu u kojoj nije gospođa Savjest.
Sad, zamislite sljedeće, da isti ili sličan priziv u ljekarnama eskalira, proširi se diljem zemlje u mala mjesta koja imaju jednu ljekarnu na raspolaganju, sljedeća im je tko zna koliko kilometara udaljena, a osobi koja dolazi hitno treba lijek. Djelatnika po čelu opali savjest i uđe mu u glavu, pa si ti misli kako ćeš doći do druge ljekarne. Istina, živimo u Hrvatskoj, povezanost nam je banana, a sva sreća da i u malim mjestima još uvijek postoje ljekarne. Što će biti ako neizdavanje lijekova zbog nečije savjesti osobi zaista ugrozi zdravlje? Slučaj neće ići na sud? Ići će na Etičko povjerenstvo? A oni će ponovno izglasati da je sve fer i korektno. Hoće li kurva pokazati svoja dva lica, pa se djelatniku javiti grižnja savjesti?
Manite se priča o procjenama i pozivanju na kojekakve propise o utvrđivanju je li nekome ugroženo zdravlje ili nije. Da ti djelatnik u ljekarni može na oko procijeniti ugroženost zdravlja onda bi bio doktor, a mi bismo ukinuli ljekarne kao ustanove. I ne banaliziram stvari, razmislite malo. Često se povodimo za onom kud svi Turci tud i mali Mujo, a kakvo nam je stanje u zdravstvu ne bi čudila eksploatacija ovakvih ili sličnih slučajeva.
U Hrvatskoj djeluje institucija koja se zove Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Simboličnog naziva, okuplja liječnike katoličke vjeroispovijesti. Žao mi je što se u svaku raspravu o ljudskim pravima i stvarima srodnim ljudskim pravima miješaju kojekakve vjerske institucije, grupe, udruge i fanatici. Prvenstveno zbog činjenice da kod nas vlada nasilna i negativna atmosfera kada se raspravlja o pravima poput ovoga.
Treba praviti razliku između liječničkog i katoličkog. Razliku između vjerske i znanstvene pripadnosti. Ako osobi njena vjerska uvjerenja brane da radi neki posao onda se njime ne bi trebala baviti. Zašto spuštati medicinu do te mjere da bi trebala biti na raspolaganju samo onima koji se slažu s tvojim osobnim uvjerenjima?
Skandinavske zemlje, točnije Švedska i Finska, zabranile su primjenu prava na priziv savjesti. U Švedskoj se, u konkretnom slučaju, također ticalo medicine. Liječnicima je uskraćeno pravo na priziv savjesti ukoliko bi odbili sudjelovati u pobačaju, a sam je pristup dobio notu ekstremnosti time što su dobivali otkaze s nemogućnošću zaposlenja ni u jednoj od švedskih bolnica.
Nije baš u cijeloj priči kriva ljekarnica, oko nje se samo digla hajka. Da je pretjerala, jest. Da, iskoristila je ono što joj se pruža, na što ima pravo. Možda u tom trenutku nije razmišljala što čini. Možda je samo htjela isprobati kako to izgleda u konkretnom slučaju. Možda se više puta pozivala na savjest, samo je ovo prvi put da je javnost saznala. O tome možemo samo nagađati. Kriv je sustav. Organizacija, točnije neorganizacija. Nije u Hrvatskoj sve toliko loše, samo prečesto pridajemo pažnju svemu onome što nam ne bi trebalo biti u fokusu. Pravo iskoristiti priziv savjesti će uvijek izazvati dvoboj između pojedinih interesnih skupina i građana, a koncept istog bi trebao omogućiti da nitko ne bude zakinut u pravima koja su mu zajamčena. Nažalost, još nismo ni blizu dobrom rješenju ovakvih manjinskih prava.
