Još uvijek dobivam poruke ljudi koji u bespućima internetskih savjeta o napadima panike naiđu i na moj intervju pa traže savjet od mene. Većina ovih ljudi ima nekoliko stvari zajedničkih – nikada nisu posjetili psihologa ili psihijatra, većina njih to nikada ni ne želi, gotovo nitko ne želi piti lijekove jer misli da će biti kao biljke, a postoje i oni kojima su bližnji rekli da nisu valjda ludi da idu tako nekome jer će im to pisat u papirima kad se budu trebali zaposlit, a tko će ludog čovjeka zaposlit?!

I ne bih kući, noćas nemam mana, na meni samo Gucci, Dolce&Gabbana, s revije iz Milana. Ispravak, nije iz Milana, već sa Šemsine porte.

„Ur my idol”, „Girl lemme see your hair down”, „When your birthday”, „I THINK I SAW YOU IN NEW YORK”, „She looks like a robot it's amazing how good she looks”... Ovo su samo neki od 376 komentara ispod njezine posljednje slike.

Čini mi se da je ovo ljeto brzo proletjelo, a možda je to samo zato što je meni kasno počelo. Imala sam točno dva mjeseca da odradim neke stvari, a sad su prošle 2/3 i nisam ništa napravila.

Nakon svih onih zavrzlama prošle godine u komunikaciji oko povećanja praga porezne olakšice roditeljima i plaćanja poreza, a zatim i nekog pasjeg veselja jer se povećalo dvije tisuće kuna gore, konačno namirišeš da bi nešto moglo biti okej.

Međunarodni dan mladih obilježava se svake godine 12. kolovoza prema odluci Ujedinjenih naroda. Odluka o obilježavanju donesena je 1999. godine kako bi dala priliku zemljama procijeniti koliko ulažu u mlade, svoju predanost mladima, opće obrazovanje, kulturu i aktivnosti. Svake godine ima novu temu. Ovogodišnja tema je „Migracije mladih: Kretanje naprijed”.

Svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU. Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu „because just in case”.

Imam jedno klišej pitanje, ali biste li se vratili nazad u vrijeme i nikada ne zapalili svoju prvu cigaretu ili popili svoje prvo alkoholno piće? Ja bih, jer jedna stvar povede prema drugoj, isto kao što će te prva cigareta dovesti do toga da postaneš ovisnik.

Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag.

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bi ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao.