Nasilje u trendu
Od tih je krkana još više poražavajuća rasprostranjenost psihičkog i fizičkog nasilja među mlađom populacijom građana u Hrvatskoj. Rezultati jednog istraživanja provedenog prošle godine na reprezentativnom uzorku mladih od 16 do 26 godina kažu da je 58% njih doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama.
Od tih je krkana još više poražavajuća rasprostranjenost psihičkog i fizičkog nasilja među mlađom populacijom građana u Hrvatskoj. Rezultati jednog istraživanja provedenog prošle godine na reprezentativnom uzorku mladih od 16 do 26 godina kažu da je 58% njih doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama.
Ima taj jedan srpski reality show, svi ga krišom gledate, a lažete da ne gledate. Zove se Zadruga. Svakakvih persona ima tamo. Smiješnih, simpatičnih, vulgarnih, pristojnih, nasilnih, pa čak i obrazovanih. Emitira se na jednoj njihovoj nacionalnoj televiziji, a isječke, koji broje po nekoliko stotina tisuća pregleda, svakodnevno stavljaju na YouTube. Sve bi to bilo lijepo da je show, kako ga opisuju, zabavno-humorističnog karaktera. Umjesto zabave i humora, često, da ne kažem prečesto, možete vidjeti nasilje. Nasilje koje se pusti na televiziji, a zatim uploada na internet.
Zašto pišem o srpskom reality programu? Popularan je i kod nas, samo krišom mrmljamo da ga ne gledamo i zgražamo se nad osobama koje svašta rade pred kamerama. Ima ta opcija na YouTubeu, zove se u trendu. Znate to, tamo gdje hara Seka Aleksić. Osim Sekice, često tu možete naići na isječke iz spomenutog programa. Tako je i mene nedavno zainteresirao i neugodno iznenadio jedan klip koji se našao u trendu, a u kojem natjecatelji gledaju i komentiraju krkana od 100+ kilograma kako udara šamar jednoj ženi, a zatim drugu udara štakom. Imaju vam oni tamo i zaštitare, navodno i ljude koji bleje u monitore 24 sata dnevno kako bi mogli promptno reagirati tj. obavijestiti zaštitare u slučaju bilo kakvog fizičkog kontakta između natjecatelja. Znate li koliko zaštitara je istrčalo? Nula. Jedna velika, masna nula. Jesu li mogli? Itekako jesu. Pogotovo u trenutku kada je krenuo na drugu ženu i nekoliko puta je udario štakom.
Moram priznati da postoje dobre i loše strane trendovanja spomenutog videa. Dobra je da vidimo s čime se suočavamo i kako ne treba. Jer, nije to samo slika i prilika Srbije, već slika i prilika trenutne Hrvatske koja se koprca u problemu nasilja. Loša je strana ta da će video pogledati ostatak krkana s Balkana koji će ostaviti neki komentar poput zaslužila je, isprovocirala ga je, i tako dalje, a opet se neće posramiti. Jer ako možeš udariti ženu pred milijunima gledatelja i proći nekažnjeno, zašto to ne bi napravio i kada u tebe nisu uperene kamere?
Od tih je krkana još više poražavajuća rasprostranjenost psihičkog i fizičkog nasilja među mlađom populacijom građana u Hrvatskoj. Rezultati jednog istraživanja provedenog prošle godine na reprezentativnom uzorku mladih od 16 do 26 godina kažu da je 58% njih doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama. Od toga, njih 70% je doživljavalo takvo ponašanje tijekom dužeg vremenskog perioda, a najčešće je bila riječ o psihičkom nasilju. Velik postotak za malu državu. Ono što još više zabrinjava jest stav tih istih mladih ljudi. Bacite li pogled na komentare po društvenim mrežama ispod nekog članka o nasilju, naići ćete na grupu ljudi koji će se na neki način solidarizirati i osuditi te grupu ljudi koji će tražiti opravdanje za nasilnika. Otvorite li profil jednog od krkana koji piše gluposti kojih nije svjestan, shvatit ćete da ima 20+ godina. Da je našopan svakakvim pizdarijama koje mu nameću. I da je kul. Mega kul.
Svakih sat vremena jedna žena u Hrvatskoj doživi nasilje.
Svaka peta žena u Hrvatskoj doživi pokušaj silovanja tijekom života.
8% djece u školama je nasilno. Isti postotak su proaktivne žrtve. 69% njih su pasivni promatrači.
Na 10 tisuća okrivljenih za obiteljsko nasilje, otprilike bude 800 osuđenih.
Mislim da je dovoljno. Dovoljno da se zamislimo kakvim banalnostima pridajemo pažnju. Dok se bavimo ustašama, ovima, onima i ostalim budaletinama čiji kostur se davno raspao pod zemljom, Hrvatska tone sve dublje i dublje u jamu nasilja. Onu u kojoj nadležne organe, zastupnike građana, pa čak i dobar dio građana boli đoka. Pojave se tu i tamo fizički na prosvjedu, izgovore nekoliko lažnih obećanja, sućuti i sažaljenja, a onda okrenu guzice i nastave se baviti banalnostima.
Može li se prevenirati? Naravno da može! Može, ali ne želi. Ne želim biti negativan na samom kraju, ali očito ću morati. Činjenica je da Zakoni koji reguliraju područje nasilja nisu toliko loši. Ima tu prostora za poboljšanje, još uvijek kaskamo za nekim europskim zemljama u tom području. Ono što je glavni problem u Hrvatskoj jest neprimjenjivanje tih istih zakona. Prvenstveno treba poraditi na edukaciji, kako građana, tako i nadležnih organa i institucija koje su u posrednom i neposrednom kontaktu s bilo kakvim oblikom nasilja. Da svaki dan posvetimo pola sata edukaciji u tom polju, crnih brojki, krkana, modrica i ostalih stvari bi se sjećali kao povijesti iz koje smo mnogo toga naučili.
