Babinom rakijom protiv cjepiva i zavjera
Svi mi, koji nismo završili medicinski fakultet, laici smo po pitanju medicine. Kao takvi, volimo se informirati prije nego posjetimo liječnika, obavimo pregled i slično. Ista stvar je i kada su u pitanju djeca, a tu je odgovornost veća.
Svi mi, koji nismo završili medicinski fakultet, laici smo po pitanju medicine. Kao takvi, volimo se informirati prije nego posjetimo liječnika, obavimo pregled i slično. Ista stvar je i kada su u pitanju djeca, a tu je odgovornost veća.
Internet je postao jedna velika ordinacija opće medicine. Ma, što ordinacija, bolnica! Ukoliko pretražujete bol u zglobovima, saznat ćete da imate karcinom. Ako osjećate napetost u trbuhu, pa odlučite malo googlati, saznat ćete da imate karcinom. Ako tražite savjete kako se riješiti akni, na pet od deset stranica saznat ćete da su one prvi pokazatelj karcinoma. Ako ste novopečeni roditelj, pa se odlučite na internetu informirati o cijepljenju, saznat ćete sve i svašta. Od pozitivnih do negativnih učinaka, nuspojava, ovoga ili onoga. Naravno, sve ono negativno će u vama uzrokovati dubiozu, pa ćete utonuti u svijet gdje će nečije mišljenje zatrovati i vaš um. Posljedica? Razmišljanje tuđom, nestručnom glavom.
Epidemija informiranja na internetu traje već nekoliko godina. Točnije, otkad svaka budala može otvoriti internetsku stranicu i pisati što mu srce želi, izraziti mišljenje i slično. A mišljenje k'o dupe, svatko ga ima. Prije nego odemo liječniku, svakako ćemo provjeriti što kaže dr. med. Google ili neki drugi pretraživač. Zatim doći u ordinaciju i liječniku predočiti svoju dijagnozu, reći koju terapiju želimo, a doktor samo neka klimne glavom i propiše recept. Uostalom, zato je tu, zar ne? Da potvrdno klimne glavom na naše internetske dijagnoze.
Opasnija, mutirana nasljednica prethodne, jest epidemija širenja straha i panike. Počinje na internetu, a širi je, tko drugi nego ljudi. Podrazumijeva klasičnu opstrukciju mase koja lako zagrize mamac.
Upravo to posljednjih dana radi gospodin Ivan Pernar. Kako dotični voli biti u centru medijske pažnje, još jednom je našao način da skrene pozornost na sebe. Nije naivan, ima iskustva i zna pogoditi metu, a to su, ovaj put, roditelji i djeca. Nakon što je objavio priču o tome kako odbija cijepiti svoje novorođenče, a potom vidio kako je objava privukla razne komentare, odlučio je nastaviti priču. Priču s kojom je pokrenuta epidemija širenja straha. Za mlade roditelje posebno pogubna.
Svi mi, koji nismo završili medicinski fakultet, laici smo po pitanju medicine. Kao takvi, volimo se informirati prije nego posjetimo liječnika, obavimo pregled i slično. Ista stvar je i kada su u pitanju djeca, a tu je odgovornost veća. Naravno da je svakog roditelja strah za svoje dijete i naravno da će se informirati o xy stvari prije nego odvede dijete doktoru za tu istu stvar. I to je u redu, kada ta informiranost ne preuzme vaš um. Škicnuti na internet, da. Slijepo vjerovati pronađenim informacijama, ne.
Isto tako, problem nastaje kada se strahovi razgale tuđim mišljenjem. Mišljenjem onih koji apsolutno nemaju nikakve veze s područjem o kojem, eto, barataju znanjem. Postoje stvari u koje se ne treba miješati ukoliko nisi dovoljno stručan da možeš soliti pamet i širiti svakakve informacije. Zato se, vjerovali li ne, ljudi obrazuju za određeno područje.
Žao mi je jedino što ću gospodinu Pernaru dati još malo medijske pozornosti. On je, kao i ja, još jedan običan laik koji je iskoristio blagodati interneta i dostupnosti informacija, samo je to odlučio prodati u svrhu samopromocije. Voli se miješati u posao liječnika i često se bavi medicinom. Ne znam koliko je svjestan svojih radnji, s obzirom na to da potencijalno ugrožava zdravlje drugih ljudi, a u ovom slučaju onih najslabijih. Jer, vidite, nije ovdje riječ o isticanju prava na slobodan izbor bez novčanog kažnjavanja, o racionalnom razmišljanju i baratanju čvrstim argumentima, već o nagovaranju na nečinjenje. Direktno i indirektno putem društvenih mreža pozivati roditelje da odbiju cijepiti svoju djecu graniči s ludošću.
U grupama na društvenim mrežama možete pronaći negativna iskustva, stavove, mišljenja, preporuke knjiga i internetskih stranica.
Podijeliti iskustvo, bilo pozitivno ili negativno, je sasvim legitimno. Izraziti svoj stav i mišljenje također. Nametati svoj stav kao jedini ispravan i nagovarati na odbijanje cijepljenja, apsolutno ne. Također, literatura čiji autori ne znaju pročitati brojeve na toplomjeru, ali znaju pisati o svakakvim teorijama i temeljiti tekst na pretpostavkama, APSOLUTNO NE.
U Hrvatskoj se trenutno provodi program obveznog cijepljenja za djecu od rodilišta do školske dobi, a potom i cjepiva koja će primiti u školi. Svako odbijanje za sobom povlači novčanu kaznu i nemogućnost upisa djeteta u vrtić. Osim obveznog, postoji i neobvezni program, točnije cjepiva koja idu po preporuci.
Idemo na trenutak proučiti brojke. Prema jednom istraživanju tima s Odsjeka za psihologiju FFZG-a, provedenom među roditeljima i budućim roditeljima, 57,9% sudionika ne bi cijepilo dijete. Od ukupnog broja ispitanika, velik broj njih ima vrlo slabo znanje o cijepljenju, a informacije kojima raspolažu prikupili su na internetskim stranicama, a ne kod kvalificiranih stručnjaka. Tako je, na primjer, 87,6% sudionika krivo odgovorilo da davanje više cjepiva istovremeno povećava rizik od nuspojava i može preopteretiti imunološki sustav, a 56,7% ne zna da je potrebno održavati visok stupanj procijepljenosti čak i protiv bolesti kojih više nema u Hrvatskoj.
Drugo istraživanje, provedeno na internetu u suradnji sa stranicama koje okupljaju roditelje otkrilo je da su roditelji koji ne bi cijepili svoju djecu pokazali veću sklonost teorijama zavjere i alternativnoj medicini kao i slabije znanje o cijepljenju. Također, pri donošenju odluke o tome bi li ili ne bi cijepili dijete vode se stavovima, a ne znanjem. Postotak onih koji su do informacija došli putem interneta, a ne kod kvalificirane osobe jest 63,8%.
Jebem ti teorije zavjere. Stvarno?!
Kao što sam već naveo, epidemija širenja straha je posebno pogubna za mlade roditelje. Roditeljstvo je velik korak u životu jedne osobe. Ako mlad stupaš u navedeno, nagutat ćeš se svakakvih informacija koje ti lako mogu utjerati strah u kosti. Naravno, informacije će prije stići od okoline i nestručnih osoba koje će te šopati stavovima. Obratiti se liječniku, otići na savjetovanje... Ne daj Bože. Pa gdje ćeš to, mislit će da si lud. Uostalom, što će ti doktor dobro savjetovati. Najbolje poslušati babu i popiti jednu čašicu rakije. Dajte i djetetu, neće mu ništa biti od jednog gutljaja, ubit će sve bakterije. A dobra je i za razbistriti misli od zavjera.
Pouka za kraj? Zajebite gospodina koji je spomenut u tekstu. Zajebite okolinu, teorije zavjere, stavove i nestručne literature. Ljudi moji, kod koga ćete otići po savjet ako ne kod liječnika.
Program cijepljenja koji se provodi u Hrvatskoj ima svojih prednosti, a ima i svojih mana. Roditelje se svakako ne bi trebalo opaliti po džepu zbog odluke da ne cijepe svoje dijete. Također, ideje o segregaciji uvođenjem vrtića za ove ili one. Okačite to mačku o rep. Idemo onda dijeliti djecu prema fizičkim obilježjima pa ih raspoređivati po vrtićima... Manite se praznih priča, manite se interneta i društvenih mreža. Manite se vrijeđanja liječnika i nagovaranja drugih na nečinjenje. O pozitivnim i negativnim učincima cijepljenja neću pričati. Istina je da postoje jedni i drugi. Kao i u svemu ostalom u životu. Što danas nije rizik?
U ovom slučaju najviše treba poraditi na edukaciji. Zakonske promjene su svakako nužne, ali ne trebaju se odnositi na kažnjavanje ili ukidanje prava izbora, već na kvalitetniju edukaciju i savjetovanje. Liječnika i pacijenata.
