Vječna borba

Primarni su čimbenici koji utječu na naše rodne uloge roditelji, učitelji/ce, vršnjaci/kinje te sve ono što okružuje dijete, odnosno njegova okolina. Većina roditelja nesvjesna je vlastitih riječi i akcija u rodnoj socijalizaciji svoje djece te ih je dosta nesvjesno (dok neki to, naravno, svjesno rade) različitog tretiranja sinova i kćeri zbog njihova roda, a kao objašnjenje navode prirodne razlike u temperamentu između dječaka i djevojčica. Feministički pokret i mnogobrojne utjecajne žene u prošlosti koje su se borile protiv takvih nametnutih rodnih uloga, kao i nametnutih stavova, omogućile su nam ravnopravnost, pravo glasa, pravo na obrazovanje…Ali, paralelno s uvjetima za napredak u ravnopravnosti razvijali su se drugi čimbenici koji su pak to sprečavali.

Iako su u Hrvatskoj muškarci i žene pred zakonom jednaki, jesu li nužno ravnopravni u praksi? Od rođenja se svaka žena susreće s nizom pravila koja mora poštivati jer je ona žena, a ta su pravila predstavljala ponašanje kakvo priliči jednoj ženi. Možemo to nazvati i nekakvim vodičem za žene koji nam govori kako se u kojoj situaciji trebamo ponašati i što trebamo, a što ne raditi, sukladno našem spolu. Danas, taj isti vodič ponešto se promijenio – žene češće imaju pristup obrazovanju, karijeri te samostalnosti. Roditelji sve više biraju odgajati djecu u rodno neutralnom okruženju te više nije toliki naglasak na striktnoj rodnoj podjeli. No uz taj napredak stvorili su se i instrumenti za sprečavanje tog istog napretka, pa su sada žene dvostruko opterećene – ne samo da postoje pravila od prethodnog vodiča nego je nadodano još pravila.

Kako ovo ne bi ispali pusti stavovi i subjektivno mišljenje, možemo pogledati mnoge medije kojima smo konstantno izloženi, koji su zapravo zrcalo društva, pa prema njima možemo reći i ponešto o razini ravnopravnosti u društvu. Na televiziji, reklamama, u novinama i dalje nažalost uočavamo rodne uloge – žene se predstavljaju kao seksualni objekti, a tek onda kao osobe, dok su muškarci prvo pojedinci. TV-reklame pune su predrasuda i stereotipa. U njima se uvijek prikazuje žena kao nježniji, osjećajniji spol koji se veže uz kućanstvo i proizvode za ljepotu, dok se muškarce nasuprot tomu prikazuje kao hrabre, ambiciozne, snažne pojedince. Žene su uvijek objektivizirane u reklamama, što nas dovodi do toga da i dalje nisu ravnopravne muškarcima, odnosno da one nisu još uvijek prvo osobe, nego objekti, mlade i lijepe. Uzmimo za primjer reklamu za Old Spice s glavnim likom žene te s glavnim likom muškarca. Reklama se temelji na tome da muškarci koji koriste proizvod mogu imati prekrasnu ženu, kao što je prikazana u reklami, čija je glavna uloga u reklami biti lijepa. S druge strane, Old Spice namijenjen ženama u prvi plan stavlja muškarca koji je i lijep, ali i hrabar, snažan i definitivno puno svestraniji nego što je to žena. Osim reklama imamo i brojne članke. U njima su muškarci zastupljeni u puno većem postotku nego žene – naime, muškarci predstavljaju 75% izvora i tema vijesti u Europi. Kada se piše o ženama, uvijek se prvo naglašava njihov izgled, majčinstvo ili kakve su domaćice. Isto tako, one se pojavljuju kada se piše o proizvodima za mršavljenje ili proizvodima za ljepotu. O njima se piše kao da nisu pojedinke koje mogu ostvariti život bez da im je na prvom mjestu izgled, obitelj te majčinstvo. Kada se piše o ženama, većinom je naglasak na njihovom izgledu te samim time mediji naglašavaju koliko je ženin izgled bitan, što stvara ogroman pritisak na druge žene, ali i na djevojčice koje gledaju takve objave i pomisle da je najbitnije kako izgledaju, jer, na kraju, to je prvo što se komentira kada je riječ o jednoj ženi.

Što se tiče sporta i prikazivanja muškaraca i žena, muškarci su puno zastupljeniji nego žene, u većinskom se dijelu radi o uspješnim muškarcima, što se i u članku uvijek prikazuje, dok, s druge strane, prikaz žena opet je određen njezinim izgledom ili majčinstvom. Jedan od aktualnijih primjera u skorije vrijeme bilo je tretiranje Đokovića i Williams. Diskvalifikaciju Novaka Đokovića novinar prikazuje i proziva kao veliku nepravdu i gubitak za natjecanje. Njega naziva najboljim igračem, a Williams igračicom čestih slomova prije i poslije majčinstva. Opisuje samo njezino nezadovoljstvo, karakterizira ju kao nestabilnu osobu, stalno spominje njezino majčinstvo te, za kraj, malo govori o suigračici za koju kaže da ovo ne bi trebala učiti od Williams. Ne samo da takvi tekstovi stvaraju ogroman pritisak na žene koje u svakoj prigodi moraju biti lijepe, odnosno zadovoljiti standarde ljepote koji im se nameću, nego i iskrivljuju sliku žena. Stalnim fokusom na ženin izgled, njezin izgled dolazi u prvi plan, pa one postaju lijepa bića. Ta posljedica objektiviziranja žena vuče za sobom još mnoštvo drugih pravila. Ženama se ne dopušta da odlučuju što da rade sa svojim tijelom. One same ne odlučuju o abortusu, jer to odlučuju drugi, one nemaju pravo na svoje tijelo jer se na njih ne gleda kao na pojedinke…

Naša borba treba se nastaviti sve dok i u stvarnosti žene ne budu ravnopravne muškarcima. Možemo početi od educiranja žena i poticanja drugih žena da se odupru seksizmu, patrijarhalnosti i svime što potiče rodnu neravnopravnost te se zauzmu protiv njega, pokažu same sebi da su vrijedne jednako kao i muškarci te da jednako dobro mogu obavljati poslove u kojima su većinski udio zaposlenih muškarci (npr. u politici). Trebamo ohrabrivati druge žene i pomagati im da se i one  zauzmu za sebe; ako ne same, onda uz našu pomoć. Borba za ravnopravnost nije samo ženska borba, potrebno je da se i muškarci uključe u nju jer patrijarhat negativno utječe i na njih – uvijek moraju biti hrabri, odvažni, snažni i sl. Zajedno smo u ovome i zajedno ćemo se boriti protiv rodne neravnopravnosti!

Tekst je nastao u okviru projekta Kutak ravnopravnosti koji provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Centrom za razvoj mladih. Ovaj projekt financira Središnji državni ured za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti Udruge Ženska soba – Centar za seksualna prava.