LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Sara Biuk

Instagram u karanteni postaje dosadna aplikacija

Društvene mreže važni su čimbenici naših društvenih života. Dolaskom pandemije otvara se nova sfera poimanja samog društvenog života, kao i njihove labilnosti.

Društvene mreže važni su čimbenici naših društvenih života. Dolaskom pandemije otvara se nova sfera poimanja samog društvenog života, kao i njihove labilnosti.

Nit vodilja čovjeka 21. stoljeća jest stvaranje tehnoloških dobara te njihovo korištenje. Uz dane nam tehnološke izume postoji i ono apstraktno svojstvo koje nam naši gadgeti omogućuju, što predstavlja sam učinak društvenih mreža. Društvene mreže zapravo su pojam kojem se i u nazivu kriju proturječnosti. Kako su društvene ako od čovjeka stvaraju nedruštveno biće u ciklusu integriranja u samu zajednicu? Drugu verziju njihova definiranja možemo shvatiti kao zajedništvo oba pojma – društvene i mreže. Koliko god predstavljale dijametralno proturječje s klasičnim pojmom društvenosti, one sadrže novi aspekt. Društvo, društvenost, pojedinac, društvene grupe, društvene veze i mnogo drugih varijacija na temu društva zapravo su relativan pojam. Čak bismo mogli reći i kako je samo društvo najbolji predstavnik, možda i sinonim, relativnosti. Budući da je donošenje univerzalnih zakona u sferi čovjeka, a još više pojedinaca, jako teško, tako su i društvene mreže novi oblici racionalnosti. 

Čovjek pronalazi nove sfere djelovanja u vlastitoj socijalizaciji koje se odvijaju na virtualnim mrežama. Ne samo da društvena akcija djeluje društveno već dobiva i novo značenje. Društvena akcija više se ne svodi samo na čin djelovanja koji je fizički ograničen, nego nalazi druge dimenzije, one virtualne. Online platforme pružaju nam novi oblik socijalizacije koji je učinkovitiji te nam daje mogućnost prikupljanja više informacija za manje vremena. Takav način linearno korača i sa samim užurbanim stilom života, koji pojedincu ne daje previše prostora za klasične oblike društvenosti poput učestalih odlazaka u kazalište, kino, kafiće, parkove, putovanja s voljenim ljudima.

U veljači 2020. godine državom Kinom počeo je kružiti virus i glasine kako od sada poznate bolesti COVID-19 ljudi teško obolijevaju. Prosječni Europljanin novosti o virusu koji hara istokom eventualno je pročitao u novinama, ne obazirući se na njega jer se ipak nalazi suviše daleko. Nitko nije mogao očekivati kako će upravo on izazvati pandemiju svjetskih razmjera te utjecati na cjelokupno zdravstvo, gospodarstvo, politiku, društveni i psihički život pojedinca te obilježiti ovu kaotičnu 2020. godinu te godine koje slijede. Na kraju je pameti bilo, pomalo i utopijski, kako će države uvesti potpuni lockdown te da će izlazak u trgovinu biti luksuz, čak i razlog svađe u mnogim obiteljima. U tome oblaku nemoći svaki čovjek koji bi nam bio blizu, na razmaku manjem od jednog metra, izazivao je strah, ako ne i neprijateljstvo, jer je možda baš on zarazan.

Države koje su uvele karantenu suočile su se s potpuno novom stvarnosti u kojoj iracionalno postaje racionalno. Velike su sreće bili oni pojedinci s balkonom u stanu, a oni koji su imali vrt ili su možda bili okruženi bogatom prirodom bili su karantenski sretnici. Karantena je predstavila jednu novu svakodnevicu. Ljudi koji su radili pomoću online platformi usklađujući s poslom obiteljske obaveze i studenti koju su slušali online predavanja suočavali su se s neizmjerno mnogo tehničkih poteškoća te manjkom solidarnosti profesora. Ljudi koju su privremeno ili za stalno dobili otkaze, što je uzrokovano pandemijom, starije generacije te ljudi lošijeg zdravlja bili su u konstantnom strahu od virusa i mogućih loših posljedica. Školarci koji su tek počeli dobivati radne navike i obaveze pisanja zadaće i učenja bili su nemogućnosti vidjeti se sa svojim vršnjacima kojima je cijela situacija apstraktna jer nemaju pojma što je virus i zašto baš sada moraju biti zatvoreni u kući ako je dan sunčan.

Ljudi su pokušavali na razne načine iskoristiti dane, pa su mnogi stekli vještine kuhanja, spremanja i čišćenja, gledanje filmova i serija postale su rutinske radnje, dok su odlasci u prirodu postali nova mjesta opuštanja i razbibrige. Čovjek se počeo vraćati prirodi jer nas je karantena blagoslovila prekrasnim i sunčanim danima koji su bili idealni za odlaske u duge šetnje. Priroda je karantenskom čovjeku predstavljala bijeg od stvarnosti, bijeg od negativnih vijesti, broja novooboljelih, loše gospodarske slike te manjkavosti respiratora. Društvene mreže koje su nam prije korone predstavljale skretanje misli sa svakodnevnih problema, postaju sjedište baš tih problema. 

Instagram kao jedna od najprofitabilnijih aplikacija ima za cilj zabaviti i informirati korisnike o novim trendovima, što je u potpunosti legitimno. U cijelosti, on je društvena platforma čija se baza temelji na društvenom životu pojedinca; tko si ti, gdje provodiš slobodno vrijeme, s kim provodiš slobodno vrijeme, gdje se nalaziš trenutno, kakvu si odjeću odjenuo, je li to gdje si i što radiš dovoljno zanimljivo za tvoju Instagram priču te je li to sukladno s afinitetima tvojih pratitelja. Sve to i još puno dijelova naših društvenih života tvori ovaj predstavnik naših društvenih života. Ali ima li društvenog života u karanteni?

Ipak, Instagram u karanteni postaje dosadna aplikacija kojoj pojedinci nemaju što za ponuditi jer de facto nemaju društveni život. Život nikada nije bio dosadniji, sveden na par koraka koje napraviš po stanu i eventualnog kratkog odlaska u trgovinu ili možda luksuznu šetnju. Ljudi ne putuju, ne viđaju se, ne odlaze u restorane, kafiće, barove, klubove te se samim time i njegov smisao gubi. Što ponuditi pratiteljima ako ne idem nikamo i ne viđam se ni s kim? Slika govori tisuću riječi, modernom čovjeku možda i više.

Sjetimo se kako smo prije čeznuli za autogramom drage nam pjevačice, što je u 2020. zastarjela forma koju danas rijetki pojedinci koriste. Ipak, može li stvarnost postati virtualna ili je to rezervirano za film Matrix? Je li pojedinac koji ne sudjeluje na društvenim mrežama marginaliziran u društvu i je li on zapravo u novom dobu nedruštven? Puno je pitanja koja će možda ostati neodgovorena i hipotetska, iako to u svojoj biti nisu. No pojedinac u doba korone ukazao je kako vidi blagodati prirode i kako, unatoč društvenosti u virtualnom svijetu, klasičan tip društvenosti još uvijek neće odumrijeti.
FOTO: UNSPLASH