Nakon devet tjedana naša nakupina stanica sada se zove fetus. Tako se ona razvija i razvija i do 16. tjedna naša nakupina stanica već ima rudimentaran mozak i mišiće. Od 16. do 25. tjedna naša herojska nakupina već pliva po maternici i tad trudnica već osjeća pomicanje fetusa. Od tada do 36. tjedna je sve igra. Razvijaju se pluća, udovi, “mladi” mozak i sve ostalo. Nakon 36. tjedna naša se nakupina stanica rađa i zovemo ju "bebać". Dakle, ovo je biološka priča. Na nama je sada da pogledamo u kojem je stadiju moralno irelevantno abortirati našu nakupinu stanica.

Zamislite samo da je Facebook postojao u vrijeme pape Urbana II. Da je, umjesto nadahnutog govora kojim je pozvao na čišćenje Svete zemlje od nevjernika, Urban objavio status na fejsu: – Ko je za to da očistimo Svetu zemlju od nevjernika?! #yolo #isus #nevjernicisusranje #instakrižari.

Jednom ćeš prerasti kupljeni pulover. Jednom ćeš izderati cipele. Parfem će se potrošiti neprimjetno, kao i svaki koji imaš. Hoćeš li se stvarno svega toga prisjećati s osmijehom i toplinom oko srca?

Roditelji stvore debila od djeteta. Debile ne stvara društvo. Društvo ih samo otkriva još više i širi taj debilizam.

Ne namjeravam fanatično braniti boje svog faksa. Ne namjeravam se ni svađati. To je nisko. Time bih upravo išao niz dlaku onima koji su zaslužni za nezavidnu etiketu kampusa na Borongaju. Ne namjeravam ni trljati novopečenu sjajnu titulu o ničiji jalni nos. Rezultati govore sami za sebe.

– Iz vrećice? Zar ja tebi stvarno izgledam kao netko tko pije capuccino iz vrećice? – Ovo je sto posto skrivena kamera. Gledam ga podignutih obrva u nevjerici što me pita. Ostatak terase pomno prati tijek događanja.

Zašto terorizam raste galopirajućom brzinom, isto kao i broj pripadnika, takozvane, islamske države? Zločinačke organizacije koja je uvjerena da je njena namjera i djelovanje opravdano. Za svaku moguću osudu koja postoji na svijetu su zločinački postupci i barbarski načini  ISIL-ovog djelovanja.

Kad ih vidim kako maloumno mlataraju zastavicama na promotivnim predizbornim skupovima, poželim se zaletjeti autobusom među njih. Dok zaostali estradni relikti prostituiraju svoje karijere u kampanjskim cirkusima, dobro izdresirana mladež poslušno plješće u ritmu. Ako na takvim mladima svijet ostaje, želim emigrirati na Mars.

Možda ste vi o tome razmišljali drugačije i to je u redu, ali ipak ostanite sa mnom do kraja teksta kako bih vam iznio misli koje zasigurno kuhate i u vlastitoj glavi.

Ići frizeru ili kozmetičaru u Danskoj je nezamislivo skupo. Piti alkohol i jesti čokoladu, također je skupo. Nigdje nema sitnih slova i ljudi si vjeruju. U posljednjoj kolumni iz serije "Ljetna škola u Danskoj" saznajte koliko je kolumnistica potrošila novaca i što je sve naučila o... Hrvatima.