Novogodišnje odluke, zameo ih vjetar

Ne znam za vas, ali mene neka depresija „opere“ dva puta godišnje – za rođendan i za Novu godinu. Za rođendan zato što mi nekako ovi dani nakon dvadesetoga prebrzo prolaze. Kako kaže ona ispovijest: „Imam 24 godine, što bi moja mama rekla ušla u 25., a to je skoro 30.“ Kao da su me jučer tražili osobnu iskaznicu na kiosku kada bi me roditelji poslali po cigarete, a danas mi već bakice dobacuju da mi je sin baš lijep, isti ja (mlađi brat, gotovo srednjoškolac, op. a.). Nasmiješim se i zahvalim, a u sebi mislim: „Dabogda vam ukinuli onu tursku seriju taman sad pred finale!“. Nezgodno je i kada se vratim s fakulteta kući i sretnem u lokalnome klubu „ekipu” koju sam nekad dadiljala. Mala susjeda s čašom u ruci, cigaretom među prstima, 2 godine u vezi s „likom” koji je moje godište. Onda počne povraćati nakon treće đus-votke pa mi se vrate lagano uspomene na mijenjanje pelena i njenu netoleranciju na kuhani grašak. Eh, neka sretnija vremena! No dobro, rođendani su posebna priča, možda napišem koji redak tamo početkom lipnja na ovu temu. Držim se sad žalopojki o ovome hladnijem danu D, iltiga Novoj godini.

Foto izvor: Imgur

Većina ljudi, pa tako i ja, imaju naviku tretiranja Nove godine kao nekoga revolucionarnog datuma koji će promijeniti njihov život nabolje jer nova godina = nova ja, i ostale gluposti kojima nas zasipaju klišejizirani motivirajući citati na društvenim mrežama. U skladu s time svaka osoba koja drži do svojega psihofizičkog zdravlja (ili lajkova na već spomenutim društvenim mrežama) na Silvestrovo ima popis (mentalni ili fizički) novogodišnjih odluka. E sad, tematika odluka varira o dobnoj skupini. Ja sam jedan obični student vulgaris i mislim kako se u ovim mojim može pronaći većina mojih kolegica i kolega. Naravno, vrte se oko hrane, studiranja, izlazaka i zdravoga života. Pa krenimo redom, „Ivanine novogodišnje odluke i brzina kojom su postale davna prošlost“:

1. Unormalit ću svoj bioritam. Spavat ću po noći, raditi i učiti po danu.

– poštivanje odluke: 0/365 dana

Dok ovo tipkam u GTM +01:00 točno je 03:47 sati. Došla sam s jučerašnjega partija u isto vrijeme kada su gorespomenute bakice pošle u ranojutarnju kupovinu. Promatraju moj walk of shame preko tržnice tužno i vjerojatno misle: „Jadna cura, gdje će ona ovako rano?“ Ono što ne znaju jest da mi je jučerašnja zabava after afterovog aftera, ili već sedmi izlazak u sedam dana od Nove godine Šteta što mi svakodnevno bančenje nije bilo novogodišnja odluka, imala bih 7/7. Naravno, kad ideš spavati u ta doba, digneš se negdje oko večernjega Dnevnika. Upalim si na YouTubeu uvodnu špicu Teletubbiesa čisto da vidim sunce. O učenju nema govora, prekasno mi je, gladna sam, još mi je stroboskop pred očima. Idem natipkati kolumnu za studentski, ići spavati i nadati se da je sutra dan kada prestajem biti vampir i postajem cijenjen akademski obrazovan građanin.

2. Napisat ću sve seminare do početka predavanja. Počet ću pisati diplomski.

– dana do početka predavanja: 2

– završenih seminara: 0/3

– napredak s diplomskim: naslovna stranica izgleda predobro

Najveća studentska laž: od Nove godine postajem uzoran student, sve ću obaveze izvršavati na vrijeme. Ova odluka zapravo cirkulira cijelu akademsku godinu. Za vrijeme svih ispitnih rokova u ovih 5 godina mojega studiranja apsolutno svaki put sam samoj sebi držala prodiku: „Budalo glupa, što ti je ovo u životu trebalo?!“, pijući treću šalicu crne kave i gutajući guaranu kao pez bombončiće. Obećam si kako sljedeći semestar hvatam sve bilješke, sve seminare predajem u roku, slušam na predavanjima, ne spavam ni na onim vrlo dosadnima ponedjeljkom ujutro i tako redom. Naravno, svaki put se ponovi ista priča i seminar predajem u pet do podne, bilješke kopiram dan prije ispita, za isti ispit učim večer prije. Prije Nove godine samoj sam sebi rekla kako ću do ponedjeljka (9. 1.) predati prošlogodišnje zaostatke i početi pisati diplomski kako mi se ne bi dogodila gužva u šesnaestercu za vrijeme ispitnih rokova (koji su, btw, za 3 tjedna – daleka budućnost). Teoretski, imam još 48 sati za izvršavanje ove novogodišnje odluke. Dajem samoj sebi 27 % šanse, nešto se osjećam optimistično večeras.

3. Počet ću se zdravo hraniti. Tri obroka dnevno, barem jedan kuhani. Izbrisat ću brojeve svih lokalnih pizzerija i zapaliti njihove letke.

– ukupno obroka od Nove godine: 21

– kuhani obroci od Nove godine: 0,5 (juha u menzi)

– porast posjeta okolnim pekarnicama u zadnjih 7 dana: 90%

– pojedene pizze od Nove godine: 4

Najgluplja novogodišnja odluka ikada!  Lako je studentu pričati o zdravoj hrani dok je kod kuće za Božić pa ga od namirnice bilo koje prehrambene skupine dijele samo vrata hladnjaka, a majka, kojoj je milo čedo napokon došlo kući, kuha samo najfinije stvari. Ja sam se u grad u kojemu studiram vratila na Staru godinu i u domskoj su me sobi dočekala 2 trula limuna. Hranu koju sam donijela od kuće pojela sam u 2 dana. Menza mi je daleko, pada snijeg, premamurna sam za kuhanje i, iako sam izbrisala brojeve pizzerija, na vratima me dočekalo 5 novih letaka za brzu hranu. Slučajnost ili viša sila? Smatram da je ovo zadnje. Kako bi umanjila grižnju savjesti, naručila sam onu s više povrća. Tehnički, to onda dođe na isto kao i salata. Opravdavam se i činjenicom da je bolje večerati sendvič na okretištu, nego, nedajbože, zakasniti na parti. Zdrav život čekat će neka mirnija vremena.

4. Googlat ću neku teretanu u blizini. Barem 3 puta tjedno na trening. Pit ću više vode. Ponovno ću obući one traperice iz srednje škole.

– pronađene teretane u krugu od 1 km: 0

– pronađene pizzerije u krugu od 1 km: 9

Svi znamo da dijeta počinje od ponedjeljka, a gdje ćeš bolji ponedjeljak od onoga prvog u novoj godini. Kraljica je svih idiotskih novogodišnjih odluka  na mojemu zadnjem mjestu. Dobro, priznajem, i sama sam znala kako se ove baš i neću držati, al pokleknula sam pod masom i ozbiljno razmišljala o nekoj zumbi ili aerobiku. Odustajanje od teretane opravdavam si činjenicom kako je sad ionako svugdje gužva, svaka šuša sad ide u teretanu. Ne da mi se naguravati sa znojnim bicepsima i slušati o najboljim čučnjevima (kilo gore – kilo dolje). Čekam veljaču, možda uleti i neka akcija, 50% popusta ili slično. Nada umire posljednja.

Potaknuta njezinim primjerom odlučila sam kako ove svoje "novogodišnje odluke" neću shvaćati toliko ozbiljno. Malena je u pravu, velike životne promjene neće se dogoditi preko noći, nego kroz milijun nekih malih sitnica u životu. U novoj ću godini pokušati iskrenije opraštati, više voljeti, biti zahvalna na svemu i prihvaćati svoje greške. Krenut ću od malih stvari i nadati se uspješnoj i veseloj 2017. godini. Isto želim i vama koji ste izdržali do kraja teksta! Sretna vam Nova godina!