Mater i ćaća nemaju firmu u kojoj se mogu zaposliti kad završim studij tako da moram naći posao za vrijeme trajanja faksa. Studiram i radim od prve godine kao i 65% ljudi koji studiraju i rade, ne čini me to posebnom. U stvari me ništa ne čini previše posebnom što bi mogla istaknuti u životopisu zato ću samo početi navoditi stvari o sebi i nadati se da ćete me uzeti u obzir kao prihvatljivog kandidata.

Znaš kako djeca žele kućice za igranje, lego kockice, autiće, tramvajske pruge, plišane medvjediće i lutke. Vjerojatno roditelji češće čuju od svoje djece „Mama, kupi mi autić." nego „Tata, gladna sam." Ona nije bila takva. Ni približno. Ona je bila daleko od uobičajenog pojma djevojčice.

Nakon desetak dana samostalnog putovanja, samorefleksije i promišljanja, na jednom sam mjestu sakupila razloge zašto mislim da biste na iduće zimovanje, ljetovanje ili odmor od faksa trebali otići – sami!

Pred vama se nalazi praktični priručnik za uvod u studentski život – dio drugi.

Bio je umoran. Ni pijan, ni sklon brzoj vožnji. Samo umoran. Išao je s posla. S drugog posla taj dan.

Kad me mama prvi put poslala na bus, odmah mi je savjetovala da ne sjednem nigdje blizu gume. Kad sam se vratila kući s jetrom na čelu, shvatila sam zašto.

Ima jako puno stvari koje student želi čuti u ispitnim rokovima. Ovo, recimo, nisu neke od tih stvari.

Tekst je posvećen svim kolegicama i kolegama koji su pod utjecajem alkohola bili u dodiru s društvenim mrežama. Nemojte se sramiti, niste sami.

Gledaj, ali ne slušaj. Popij sama kavu, preskoči izlazak, promijeni ljude oko sebe, nađi vremena da se upoznaš.

Nemam ja ništa protiv razgovora... ponekad. Samo ne volim odgovarati na tisuću pitanja nepoznatim ljudima jer eto, ne volim. I ne planiram glumiti da volim. Nisam neodgojena, nisam bezobrazna ili nekulturna, samo povremeno volim staviti slušalice i isključiti svijet oko sebe. Jedna od situacija kad mi se ne priča je trosatno putovanje vlakom.