Svega 2 posto kaznenih djela u Hrvatskoj počinile su osobe oboljele od psihičkih bolesti. Predavač koji mi je iznio tu informaciju izjavio je da se, izgleda, ne trebamo bojati bolesnih nego zdravih.

Čim vidiš njegovu poruku, svi problemi čarobno nestaju samo jednom riječju „ej”. Zaboravljaš na sate provedene na rubu propisivanja uputnice za Rab i „smoothly” mu odgovaraš „hej”.

Za sve one koji su mislili da je vožnja autobusom zanimljiva i sve one koji su mislili da nije.

Hrana je osnovna ljudska potreba, ako ne i najosnovnija. Razmisli malo, kako se osjećaš kad preskočiš jedan obrok? A dva? Je l' ti stalo do ičega osim hrane ako ti želudac kruli? Mislim da ne.

Nije potrebno previše nekome „soliti pamet“ oko toga što su lažne vijesti jer svi znamo da su one alat za nanošenje štete osobama ili organizacijama, nerijetko u senzacionalističkom obliku. Lažne vijesti su se tijekom povijesti koristile su se u razne svrhe, a svoj pravi „boom“ proživljavaju s internetskim portalima i društvenim mrežama.

Postoji razlika između studenta koji studira i studenta koji „studira i radi“. U našem je narodu onaj koji „studira i radi“ nekakva enigma koja nit' je tu – nit' je tamo, ništa ne stigne, a ipak nekako stiže sve. Postoji razlika i između onih koji rade za džeparac i onih koji rade za stanarinu. Ovoj drugoj skupini 600 kn džeparca mjesečno nije baš dovoljno za sve.

Svatko od nas ima svoje snove, nije svatko jednako ozbiljan i nije jednako snažan da ih na kraju ostvari. Nije svatko jednak i zato nemaš pojma što je najbolje za koga.

Znaš sve prije svih, imaš svoje izvore, upoznaš ljude koji te upoznaju s drugim ljudima, ideš na te važne sastanke s ostalim šefovima, praviš se pametan, PR-ovcima se obraćaš s „ti“ jer si njuška.

Sve što trebam znati o životu, naučila sam u studentskom domu.

Nitko od nas ne kaže da je lako. Nije, nimalo. Ali ako imaš viziju budućnosti koju možeš zamisliti samo s tom osobom, ako znaš da možeš bez tog nekog, ali jednostavno ne želiš, zašto ne bi pretrpio i izdržao?