Ne govori mi što da radim
Svatko od nas ima svoje snove, nije svatko jednako ozbiljan i nije jednako snažan da ih na kraju ostvari. Nije svatko jednak i zato nemaš pojma što je najbolje za koga.
Svatko od nas ima svoje snove, nije svatko jednako ozbiljan i nije jednako snažan da ih na kraju ostvari. Nije svatko jednak i zato nemaš pojma što je najbolje za koga.
Prima: svionikojiznajunajbolje@gmail.com; svionikojineslusajusebe@gmail.com
Predmet: Hvala na savjetu, ide u spam.
Poštovani,
krajem srednje škole shvatit ćete koliko toga ljudi znaju najbolje. Shvatit ćete čak i da oni znaju što je najbolje za vas i da vaši planovi i ideje zapravo uopće nisu korisni i da od toga neće biti ništa. Osim ako ćete upisati jedno od deficitarnih zanimanja ili studij nakon kojega ćete odmah pri uručivanju diplome dobiti posao, vi zapravo nemate pojma što vas u životu čeka. Vi ste samo tinejdžer koji nije bio dovoljno dobar da upiše medicinu pa je završio na Filozofskom. Na kraju ćete shvatiti ono najbitnije, a to je da od takvih ljudi i njihovih savjeta nemate aposlutno nikakve koristi.
Ako ste ostali tvrdoglavi do kraja i upisali ono što ste vi željeli, nemojte misliti da je tu kraj iznenađenjima. Sada na red dolazi pitanje Što si upisao/la?, a nakon odgovora poput Filozofski fakultet u njihovim očima vidjet ćete ono što oni neće izgovoriti naglas, a nešto što vas svrštava u skupinu manje vrijednih studenata. Potom dolazi pitanje A što ćeš s tim u životu?. Možda ću sve, možda neću ništa, ali to se tebe svakako ne tiče. Isti ti ljudi reći će vam nešto poput Trebao/la si upisati nešto s čime ćeš se moći zaposliti. Pogledaj kolike plaće imaju liječnici, stomatolozi ili inženjeri. Trebala sam upisati medicinu, iako sam gadljiva i ne podnosim krv. Trebala sam ju upisati pa ju možda nikad ne završiti. Čak i ako bih ju nekim čudom završila, s obzirom da me ne zanima, vjerojatno ne bih imala pojma što sam naučila u svim tim godinama studija. Trebala sam ju upisati pa vam kasnije objašnjavati zašto sam vašem djetetu propisala krivi lijek i samo mu pogoršala stanje ili smišljati razlog zbog kojeg vaše dijete ima ožiljak više jer sam ja zarezala na krivome mjestu. Trebala sam bolje prolaziti u srednjoj, trebala sam se roditi sa zanimanjem za medicinu. Trebala sam, ali nisam.
Isti ti ljudi koji vam govore što ste trebali napraviti u životu su oni ljudi koju dođu na šalter kod neke ljute tete i onda se čude što se prema njima odnosi bahato i što nije zahvalna na poslu koji ima. Možda ta ista teta nije htjela raditi na šalteru, ali ostali su znali što je najbolje za nju pa sada u posao ne unosi nimalo ljubavi. Možda će ta ista žena 25 dana u mjesecu odglumiti da je sretna, ali baš onih ostalih 5 ili 6 neće imati snage. Možda ćete pola života provesti na slanje pritužbi jer se ova ili ona osoba prema vama nije odnosila s poštovanjem. Možda će vaše dijete jednog dana biti odgovorno za štetu koju su nanijeli drugima ili snositi posljedice zbog toga što su svoje frustracije izbacili na nekome tko je samo došao platiti račune s ono malo novca što mu je ostalo.
Možda ja neću imati posao ni tri godine nakon što završim fakultet, a možda sam spremna živjeti na pašteti i kruhu u stanu koji je manji od sobe koju sam imala u kući svojih roditelja kako bih ostvarila ono što želim. Isto tako ću možda jednog dana ispuniti svoj san i tečno govoriti veliki broj jezika pa bez obzira na tvoje znanje fizike, kemije ili bilo čega drugoga nećeš razumjeti najjednostavniju rečenicu poput krumpir je pečen koju ću ti moći izgovoriti na jednome od stranih jezika.
Možda sam trebala, možda ću moći, a možda neću. Ne znam, ali ti se zbog toga ne moraš ni brinuti jer nećeš moj uspjeh ili neuspjeh dijeliti sa mnom. Na kraju krajeva, fakultet nije mjerilo uspjeha. Svatko od nas ima svoje snove, nije svatko jednako ozbiljan i nije jednako snažan da ih na kraju ostvari. Nije svatko jednak i zato nemaš pojma što je najbolje za koga.
Lijep pozdrav,
