Vodič za vožnju riječkim busevima
Kad me mama prvi put poslala na bus, odmah mi je savjetovala da ne sjednem nigdje blizu gume. Kad sam se vratila kući s jetrom na čelu, shvatila sam zašto.
Kad me mama prvi put poslala na bus, odmah mi je savjetovala da ne sjednem nigdje blizu gume. Kad sam se vratila kući s jetrom na čelu, shvatila sam zašto.
Riječki Autotrolej godinama obavlja prijevoz putnika s jednog kraja grada na drugi. Prijevoz se odvija i na prigradskim linijama pa ljudi stižu iz svih kvartova i gradova riječkog prstena. Točke iz ovog vodiča mogu se primijeniti na sve autobusne linije, iako je jedna stvar važna. Trebate shvatiti da je vožnja Trolejem važno iskustvo za sve stanovnike grada Rijeke. To je svojevrsni test zrelosti. Kad je mene mama prvi put poslala na bus, odmah mi je savjetovala da ne sjedim nigdje blizu gume. Kad sam se vratila kući s jetrom na čelu, shvatila sam zašto. Zato smatram važnim da svoje znanje o vožnji Trolejem prenesem na mlađe generacije, ali i ljude iz drugih krajeva Hrvatske koji u svom gradu nemaju ovo jedinstveno prometalo.
Pravilan ulazak u bus
Mnogo je stvari koje treba posložiti na pravo mjesto da bi vožnja Trolejem bila odlično iskustvo. Svakako će to na kraju biti iskustvo, ali nisu sva iskustva ugodna. Ovdje sam da bacim zrnce mudrosti o tome kako se snaći u riječkom busu. Čekajući prometalo na stanici, naići će vam nekoliko mogućih. Prvi je klasični, narančasti Mercedesov autobus. Imate se gdje uhvatiti, ako ste viši od metar i pol. Neki se od nas moraju hvatati za kolege, kolegice i bedra drugih ljudi. Tu i tamo vidjet ćete koji natpis ili žvakaću na sjedalima, ali sve je u redu. Drugi je bus na koji ćete naletjeti, i to ako se vozite prigradskim linijama, prekrasan novi (pod novi misli se krenuo prije nekoliko godina, možda čak i 10) za koji se vjeruje da tu i tamo ima klimu. Tamna stakla, mekane plave sjedalice za odmoriti oko. Ako ste te sreće da sjednete, naravno. Treća i apsolutno najgora moguća opcija jest bus koji postoji još otkako je moj tata prije 150 godina išao u srednju (oprosti, Tata). Ima grozne drvene sjedalice s kojih kližete u svakom zavoju i bacate se po podu kao C. Ronaldo po travnjaku kad izmišlja prekršaje. Osjetit ćete svaki zavoj, svaku rupu i šahtu na cesti, pa čak i one za koje tek postoje nacrti.
Dakle, glede ulaska u bus. Svakako uđite prvi. Naravno da ćete pustiti trudnu ženu ili jako, ali jako malo dijete. Pustit ćete i pojedince s pomagalima za hodanje. Ali nećete pustiti više nikoga. Ne postoje ljubav i prijateljstvo kad je ulazak u Trolej u pitanju. Bitno se dobro uhljebiti na pravilno mjesto. Nikako, ali nikako nemoj ostati sjediti na stanici i čekati da svi uđu. To je taktika mog mlađeg brata i obično se završi ovako: ajme meni, poginuo sam u onom busu. Nisam se imao gdje uhvatiti, nisam imao gdje sjesti. Nije bilo zraka, ljudi su hodali po meni. Gladan sam.
Ponesi sa sobom vodu
Ovo je zasigurno najbolji savjet u povijesti savjeta. Zašto? Zato što je u busevima Troleja toliko vruće, sparno i zagušljivo da ćete razmišljati o tome da si više puta pljunete na dlan pa zatim uzmete gutljaj kada skupite dovoljno tekućine. Naime Trolejevi busevi imaju dvije nespretne okolnosti koje, kada se pomiješaju, dovodo do dehidracije i nervoze. Prva su okolnost hermetički zatvoreni prozori. Ako i nisu hermetički zatvoreni, naći će se gospođa poznih godina koja će ih zatvoriti. Druga su okolnost klime. U 90 posto slučajeva klima u Trolejevom busu ne radi. Budi siguran da te neće pogoditi preostalih 10 posto. Do sada nikog nije i priča se da je to mit izazvan halucinacijama zbog dehidriranosti.
Doduše, postoje svjedoci koji tvrde da su uhvatili klimatizirani bus za Kastav. A što je zapravo s klimom? Ili pod a) ne radi, ili pod b) šole je samostalno odlučio da neće raditi jer ljudi otvaraju prozore da imaju zraka. Pa, narode moj, ne otvarajte prozore ako klima radi u busu. Je l' to radite doma? Ne, ne radite. Kad vam je vruće, bježite kod susjeda Marka jer je kod njega ljeti hladnije, a vi ne želite trošiti struju po skupoj tarifi. Usred ljeta vam je vruće jer ste sami natjerali Trolej da hermetički zatvori prozore. I usred zime, kad je u Rijeci najgora južina i ne može se disati, nema dovoljno zraka u busu.
Nemoj pretjerati s parfemom
Znam da se spremajući se na posao, faks i školu obično istuširamo i stavimo dezić. Mnogo ljudi stavlja i parfeme, nije sada bitno jesu li original ili ne, bitno je da dobro mirišu. I onda čekate bus na stanici. Eno ga, stiže. Ako ste u prigradskoj zoni, po mogućnosti na što neravnijoj cesti, onda ste upravo dočekli drveni Trolejev bus za koji je čudno što je još uvijek u voznom stanju. Uspjeli ste negdje pronaći mjesto, a nakon nekoliko stanica postaje vam slabo. Nervoza vam raste kao pred tekmu Rijeke i Hajduka. Ulazi mnoštvo ljudi. Zrak se izmiješao s lijepim cvjetnim parfemima i muškom kolonjskom vodom. Ali, onaj ostatak koji ne prakticira higijenu, sjest će do tebe. I onda, problem. Izmiješao se vaš Chanel no. 567 s njegovim mirisom znoja i sapuna koji se prestao proizvoditi kad i torpeda u Rijeci. Onda ste stvarno ubedirani jer je zagušljivo i ne može se disati. Kad izađeš iz Troleja, onako omamljen odeš na Medicinski faks iako si već drugi put prva godina na Ekonomskom. Nije ni čudo što je i meni i čitavoj ekipi trebala koja godina više da se završe fakulteti. Tko zna na koji smo faks odlazili ujutro, gdje smo trebali stići, a gdje su nam se bodovi za dolaske upisivali.
Gdje sjesti?
Ako imate sreće i uletite u Trolej prije nego što ljudi krenu sjedati po podu, razmislite. Ništa nije važnije od pravilnog mjesta u busu. Poznato je da je Rijeka bogata zavojima i uzbrdicama, a ne želite postati zaštitni znak reklame za protezu za kičmu u dvadesetima. Na prvo mjesto u busu se ne sjeda. Tamo sjede invalidi i trudnice. Znam, prošverca se i tamo pokoji penzioner, ali nemojte biti panj. Maknite se otamo. Sjednete li u prednji dio busa, izludjet ćete iz tri razloga. Prvi, tamo je najprometnije i svi će se gurati dok ulaze i traže bolje mjesto. Sjednete li ili stanete na srednja vrata, ponovno ste u životnoj opasnosti. Ako se vozite pojedinim prigradskim busom, onda vam je jasno da je to jedini izlaz iz busa. Svi znamo što znači kad u špici gužve bus stane na Žabici. Opći kaos i lomljenje rebara. Odete li na onih zadnjih 5 spojenih mjesta u busu, e pa onda ste stvarno ili neuk ili se nikad niste vozili Trolejem. Tamo sjedi ekipa iz srednje – riječki maloljetnici kojima je najveći incident pisanje zadaće iz hrvatskog tijekom vožnje. Koliko god bezopasno zvuče, nemojte sjesti pored njih ako niste dio čopora. Možda budu dobacivali neugodne komentare i gađali vas šiljilom. Imala sam prilike sjesti na takvo mjesto i osjećala sam se izopćeno. Baš kao Hrvatska na arbitražnom sudu sa Slovenijom. Zapamti da se ekipa na zadnjih pet mjesta mijenja ovisno o tome kojom se linijom voziš. Ovisi također i o vremenu vožnje, ali nekako je vodič najpotrebniji za one dnevne špice. Stoga sad pričamo o jutru kada krećete negdje i o onim busevima u tri sata popodne kad pokušavate stići do kuće u jednom komadu. Jeste li spremni čuti za najbolje sjedeće mjesto u Troleju? E, pa ono ne postoji. Gdje god sjednete, nećete biti izolirani od pojedinaca okupanih znojem, penzionera sa srdelama ili čopora iz srednje škole. Najsigurnije je ipak zabiti se pored prozora pred kraj busa i nabiti slušalice u uho.
Tipkajući ove riječi, postala sam sentimentalna. Sjećam se kad me mama dopratila do stanice prvi put, pokazala veliku narančastu mašineriju i rekla:
― Sandy, to ti je linija do grada. Uđi unutra, ne pričaj ni s kim i nemoj slučajno sjediti pokraj gume.
Uvijek sam bila dijete koje je moralo raditi kontra. Prvo što sam napravila kad sam ušla u bus: mahnula mami i zavalila se kraj gume. Naravno da sam došla doma s jetrom na čelu i oštećenjem bubrega. Nikada to nisam priznala mami. Ako čitaš, eto ga na, mama, nemoj se ljutiti. Sad prenosim tvoje mudre riječi dalje.
Sve u svemu, vožnja Trolejem jedno je prekrasno iskustvo koje jednostavno trebaš isprobati. Nađeš li se u riječkom busu, možeš očekivati svašta. Od nasmijanog do pospanog šoleta, od zločeste bakule do onih što iskaču u civilu. Od bakica sa srdelicama, do simpatičnih penzića koji će pričati o nekim prošlim vremenima. Sve su to čari života u gradu koji teče i situacije koje proživiš kao dio odrastanja – prepuno zgoda i nezgoda za prepričavanje drugim naraštajima.
