Biste li mogli hodati sami sa sobom?

Ovo sam ljeto nekoliko dana bila sama na ljetovanju u Hrvatskoj te tjedan dana na putovanju u inozemstvu. Iako sam neizmjerno puno naučila o našoj i drugim kulturama, ipak sam najviše toga saznala o samoj sebi. Ovdje je šest razloga zbog kojih, pogotovo ako ste pri kraju faksa ili ga uskoro završavate, možda ne bi bilo loše da otputujete sami.

1. Strana će vas zemlja natjerati da preispitujete vlastiti karakter

Strani su znanstvenici istraživanjima pokušali zaključiti jesu li osobe koje govore dva ili više jezika, u trenutku u kojem govore onaj drugi (nematerinji) jezik, drugačije osobnosti. Gotovo će se svi složiti da jesu, samo što nisu sigurni je li to zato što taj drugi jezik ionako koristimo u drugačijem kontekstu i drugačijoj kulturi – kojoj se tako prilagođavamo. Čak i kada iz vlastitog dijalekta prijeđemo na standardni jezik, ponašamo se bolje jer smo samim tim govornim činom pristojniji. Rekla bih da strana zemlja može pomoći u opuštanju i traženju tog novog dijela nas. Ta nova osobnost može se očitovati tako što ćete biti šutljiviji ili ćete biti pričljiviji nego inače (ja obično ovo drugo). Možda ćete si tako priskrbiti nova poznanstva, iskustva (npr. izlaske), a i dejtove s lokalcima. Poučena prošlogodišnjim iskustvima da stranci vješto koriste Google translate i prevode moje kolumne ako osjećaju da sam pisala o njima, sada sam malo opreznija. Ali, da, bila sam na nekoj vrsti dejta s izuzetno zgodnim frajerom; šetala sam po gradu s tipom koji me tjedan dana kasnije pitao želim li biti u vezi s njim (iz Maroka je; ne želim), a neko sam se vrijeme čula i s jednim muškarcem s Otoka s kojim dijelim zajedničke interese, a on se cijelo vrijeme divi vremenu i vinogradima u Hrvatskoj. To se ne bi dogodilo da sam ja promislila o svakoj rečenici koju ću izgovoriti, kao što to radim na hrvatskom. Savjet: ako znate kako što reći na engleskom, ship it and send it. Ljudi se iznenade kada tajanstveni stranac ili strankinja progovore.

2. Naučit ćete više uživati u hrani

Bilo da doma kuhate sami, idete u restorane (table for one, please) ili hranu tražite na kakvim kioscima i street-food / fast-food mjestima, u to ćete uložiti više vremena. Rjeđe ćete hranu fotografirati (jer je malo neugodno), a dok jedete, moći ćete u tišini razmišljati – pa i o tome što jedete. I dok tražite namirnice i dok čitate recenzije na TripAdvisoru, pokušat ćete ugoditi samo sebi. Da, ako niste baš kreativni i obično to prepuštate boljoj polovici ili prijateljima, u početku bi vam se moglo dogoditi da ostanete gladni. No zbog tako primarne ljudske potrebe brzo ćete se morati snaći, izlaziti iz zone komfora i, na kraju, uživati u ukusnoj hrani. Na našoj sam obali u lokalnoj konobi jela lignje, a u inozemstvu doručak u poznatom fensi restoranu. Moram vam to opisati... Pecivo prepolovljeno na pola: na svakoj polovici sloj marmelade od jagoda i bijele čokolade, zatim svježe (šumsko) voće, još jedan sloj čokolade te listovi svježe mente. Kada zanemarite da je neobično jesti voće na kruhu, okus je savršen!

Foto: Pascalina

3. Razgovarat ćete s puno stranaca

Kada ste na putovanju s nekim, uglavnom razgovarate međusobno. Ali kada ste sami, prije ili kasnije, stupit ćete u kontakte s drugim osobama. Imat ćete potrebu za kontaktom (ne odmah prvi dan, ali nakon nekog vremena samoće) i koristit ćete svaku priliku. Na primjer, u stranoj zemlji u kojoj sam bila, prolazila sam pokraj dvoje ljudi koji su vikali i svađali se. Nisam znala jezik koji govore, ali vidjela sam da ih sredovječni par ispred mene razumije. Ubrzala sam korak i pitala ih što se dogodilo. Osim što su me utješili, kratko smo razgovarali o Hrvatskoj i Zagrebu, mojoj avanturi, provodu, njima. Završili smo s imajte ugodnu večer i pretpostavljam da se moglo vidjeti da sam bila sretna i zahvalna. Dva su mi tipa istu večer prišla sa željom za razgovorom sa mnom, a svaki je razgovor bio prilika za upoznavanjem, vježbanjem engleskog, otkrivanjem stvari koje lokalci vole, maštanjem... (vidi pod 1). Konobari su samo ljudi koji vole razgovarati s osobama koje same putuju i same jedu pa će vam vrlo vjerojatno i oni pristupiti.

4. Vidjet ćete se u očima tih neznanaca

Ruku na srce, poznajete sami sebe već godinama. 22, 24, 26… Ponekad mislite da ste oduvijek takvi, a ponekad vam je jasno da se s godinama razvijate i mijenjate. Velika je vjerojatnost da vaša obitelj i prijatelji imaju stalnu sliku o vama, sliku koja se ne mijenja – ili se barem ne mijenja brzo. Kada upoznajete nove ljude, oni vas vide u tom trenutku. Oni ne znaju jeste li vi na faksu bili najveći štreber ili klošar koji je pio kavu/rum u zadnjoj klupi. Oni ne znaju jeste li se prvi put poljubili s 14 godina na tulumu ili tek s 19 na klupici u parku. Oni ne znaju je li vam tko slomio srce ni jeste li nosili aparatić. Oni vas vide u sadašnjosti. Pitajte ih što misle o vama i usporedite tu sliku s onime što znate sami o sebi, a pogotovo s onima što će o vama reći najbliži. Stvarno biste se mogli iznenaditi.

5. Otkrit ćete sve simpatične sitnice o sebi

Svako jutro pijem čaj. Imam odjeću za doma. Navečer ne volim gledati televiziju. Volim biti uz otvoren prozor. Ne volim se puno šminkati. Obožavam šetati. Volim bijelo vino. Belgijsko je pivo vraški dobro.

Nećete morati raditi nikakve kompromise i kada kasnije pogledate unatrag, vidjet ćete koje se stvari ponavljaju. Znam da pijem čaj. Pijem čaj i u Zagrebu, ali kada su uvjeti malo otežani, onda još više primjećujem koliko mi je to važno. Volim šetati i u Zagrebu, ali tu rijetko izlazim van ako nemam potrebu; a ako imam, onda obično već negdje kasnim/žurim. Kada nisam žurila, voljela sam šetati izbjegavajući javni prijevoz. Zašto ovo govorim? Što više sitnica o samoj sebi znam, to imam lakši recept kako se usrećiti. A tko ne voli biti sretan, a pritom neovisan? Tako imate priliku vidjeti kako je vašim partnerima biti u vezi s vama.

6. Najljepše trenutke nećete fotografirati

Možda i najvažnije: bit ćete ispunjeni. Osjećat ćete kako ljepota ulazi u vas, a vi nećete imati potrebe ni prilike fotografirati. Događali su mi se trenuci toliko neopisivo lijepi da su mi oduzeli dah, a instantna reakcija nije bila izvaditi mobitel i fotkati, nego gledati, slušati, osjećati i uživati, te sve pokušati zadržati da traje što dulje. Bilo vizura grada pod suncem, izvrsni ulični svirači, zabavni novi prijatelji ili ugodan ambijent parka u središtu grada. U moderno vrijeme toliko opterećeni šeranjem, zaboravljamo pamtiti i prepuštati se.

Foto: Pascalina

Samostalno putovanje ima i mane: npr. nemam niti jednu svoju fotografiju, tek koji neuspjeli selfie. A i iz sigurnosnih sam razloga više potrošila jer sam kupila posebno putno osiguranje i osiguranje prtljage. Ali bez obzira na to, za osoban razvoj i predah od svakodnevnog života, svakome bih preporučila takvo iskustvo. Znate, ja sam nekoć imala problem s naručivanjem pizze preko telefona...

P.S. Bez brige, dobit ćete barem jedan friend request jer će ljudi biti impresionirani što putujete sami. Sretno!