Prvi seks, prvi ozbiljan razgovor, prve velike odluke. Oko toga se zapliče svaki odnos, pa tako i onaj glavnih protagonista ove priče.

Poslali su oni to svoje dijete u novi grad, s džeparcem i vjerojatno kojom teglom zimnice i komadom piletine da si ima štogod skuvat. Da ne bude gladno. Mater ju je sigurno svaku večer zvala da pita jel joj hladno, da joj kaže da ne hoda bez čarapa po pločicama, da ju pita jel koga upoznala, jel nabavila sve skripte, kad će kolokviji... Zvala je mater svaku noć i brinula se. Brinula se i nadala se da će njezina briga sačuvati to predivno dijete. I onda su joj to dijete jednu večer, dok je ono pazilo na svoju sigurnost, tako životinjski uzeli s ovog svijeta. 

I tako je čestitan Dan neovisnosti marionetama koje nisu imale što raditi u slobodan ponedjeljak na Sljemenu, Bundeku i Jarunu, pa su čekali svoj posjet Saboru. Istaknuo je on kako je to jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti kada su prekinute državnopravne veze s bivšom Jugoslavijom. Istaknuo je kako je težak i krvav put do slobode bio te se dotaknuo i bivšeg predsjednika Tuđmana. Pa je na kraju, onako stasito rekao – „KONAČNO JE OSTVAREN TISUĆLJETNI SAN O HRVATSKOJ DRŽAVI”.

Ružica, Marinko, Elena i sva djeco koja posljednjih mjesec dana trpite sve ovo... DANAS ME SRAMOTA. Sramota me reći da sam iz Hrvatske koju toliko volim.   I ne zanima me čija je točno krivica. Za mene su krivi svi oni koji su mogli nešto poduzeti, a nije im se dalo. 

Viđala sam to često. Primijetila sam kako je to kad netko novi dođe. Uplašen je, vjerojatno to radi jer mu trebaju pare, trudi se maksimalno i boji se magistrice cijeđene naranče ko vraga. Magistrica je ta koja bi mu trebala objasniti kak se šta radi, ali magistrica doktorica to radi na grublji način. I tako biva posvuda.

Kad neki tamo Dalicom objavi pismo Zlatka Dalića kak cijeli stožer daruje 24 milijuna ojura djeci u Hrvatskoj, to nije istina. A zašto? Zato što za Dalicom nisi nikad čuo, zato što mu se već naslovnica žuti od svog tog silnog žutila i zato što bi ja sad mogla napisat da sam Tereza Kesovija i da dajem autorska prava Lidiji Bačić jer je to jedino ispravno što mogu učiniti. I netko bi u to povjerovao.

I di je onda tu sreća? Toplina? Vađenje krumpira u šest sati ujutro? Zajedništvo? Nema ga. Ima ga na ovakvim inicijativama. I onda se zatvorimo u te automobile, vratimo se kući i komentiramo kako je susjedova mala pala godinu na fakultetu. Kako se mali Ivan istetovirao i kako je njim zavladala sotona. Što volimo našu repku kad pobjeđuje, a komentiramo svaki njihov gubitak, jer, ja sam ti igro nogomet za Špičkovinu 88-e.

Simbolično su ovu izložbu nazvali obratom. Spomenike nisu mogli vratiti s ulica u muzej, pa su prezentirali njihove originale. Odlučili su ovu priču predstaviti i izvan muzeja, pa su je replikama na ulicama doslovno vratili u neka druga, stara, lijepa vremena.

„Koreografska fantazija br. 3", kako je opisuju, želi istražiti poluge plesa kao afirmativnu proizvodnju memorije koja omogućuje da kodove forme čitamo kao artikulaciju estetskih ideja i njihovih dosega, pa i njihovih transformacija ili rekontekstualizacija.

Zato svima vama kvazi montažerima, snimateljima, selfijerima koji svoju struku provodite isključivo dok ste odgovorni za svoj život i za druge živote, poručujem jednostavnu poruku – Prestanite bit idioti!

Budi poduzetan i poduzmi nešto u vezi svoje karijere – poruka je s Dana karijera. Organizatori vjeruju da je uvijek vrijeme za karijeru, ali da staza kojom idete neće uvijek biti potabana. Puno toga treba naučiti, a upravo su oni to svojim radionicama omogućili.

Alkoholna žilavost izazvana je crvenilom od alkohola. Koliko god suludo zvučalo, bezazleno rumenilo u obrazima možda nije baš toliko zdravo. Jer, kažu, kad se rumenite, zdravi ste! Ali i to ima svoje granice.

Zapamtite da „loša osoba“ i „loš postupak“ jesu i samo mogu bit dva različita pojma. Nekad će ljudi koji naočigled čine samo dobra djela u suštini bit loše osobe, a nekad će oni koji su taj jedan dan napravili lošu stvar zapravo ispasti najbolji ljudi u vašem životu. Greške su dopuštene. Nisu poželjne, nisu na popisu božićnih želja, ali su dopuštene.

Svi će zainteresirani povodom Noći knjige knjižnicu Filozofskog fakulteta vidjeti u nekom drugačijem obliku, a iste će se večeri dodijeliti i nagrada studentu ovog fakulteta koji je bio najuspješniji prilikom odijevanja klasika u nove korice.

Gledali smo Zabranjenu ljubav i Marisol. Bilo je to vrijeme kada smo španjolski učili iz sapunica i kad je Zabranjena ljubav bila najbolja serija ikad. Bilo je to vrijeme kad je druga smjena u školi značila doručak i reprize američkih serija na TV-u.

U Hrvatskoj se ne ulaže dovoljno u ljudski potencijal. Ljudi odlaze iz države jer smatraju da će se vani njihov rad više cijeniti i da im je bolja budućnost zagarantirana. Koji je glavni razlog tome i koje mjere treba poduzeti?

Baba Mara će tako reć da joj je sin retardus i propalitet, a frendica će uz kavu komentirat retardiranog konobara koji ne zna držat jebenu tacnu. Zaboli li vas, narode moj, dok izgovarate tu riječ?

Živite svoje stvarne normalne živote. Jer ti životi prolaze pored vas i tapšaju vas po ramenu prolazeći. Ta siromašna baka će možda jedan dan umrijeti negdje na ulici, gladna i iznemogla, pa će Marina tada objavit „hešteg bilajedivnažena”! A mogla je bit „influencer”, onaj životni, pravi. I možda bi samo ona i baka znale za njeno dobro djelo, al' šta sad, dosta, moja ti. Životu bi to bilo dosta.

Hladan tuš smanjuje depresiju, a ispitanici iz Nizozemske tvrde kako im se povećala kvaliteta života. Medical Daily tu teoriju podržava i navodi kako pomaže pri smanjenju stresa, a dobar je za kosu i kožu, poboljšava cirkulaciju i pomaže pri ublažavanju bolova u mišićima.

Karolina Zelenika 25-godišnja je studentica zadnje godine dvopredmetnog diplomskog studija komparativne književnosti i sociologije. Iza sebe ima diplomu iz komunikologije, a osim toga uspješna je književnica koja svoju ljubav prema pisanju manifestira na razne načine i usput stvara prekrasne tekstove.