T kao tolerancija, F kao frustracija – a šta si ti u horoskopu?

Tolerancija je baš dobra riječ.
Oduvijek sam njezin fan i imala sam tendenciju da u svakom trenutku svog života znam što ta riječ znači. Da se svaki dan sjetim da ima taj izraz na T i da je to izraz koji trebam slijediti. Na faksu, na poslu, u životu. Među prijateljima, obitelji, potpunim strancima... Ajmo se tolerirat. Ne moraš se čak s nekim ljudima ni pretjerano voljeti, al idemo istolerirati jedno drugo, barem probati.

Uz toleranciju mi je uvijek išlo i poštovanje.
Pogriješio si, ali te poštujem. Ne sviđa mi se tvoje razmišljanje, ali ga poštujem. Poštujem tebe i s poštovanjem ću ti se obraćati. S distancom možda, ali to ne znači da ću te manje poštovati.
Bez obzira na to što je ono ključno za cijeli proces, ipak ću se u ovoj kolumni više baviti riječi koja počinje na T. Jer bolje stoji u cijeloj priči. 

Kako bi prestala zvučati kao Hrvatska enciklopedija, bilo bi legitimno da uhvatim srž i objasnim zašto je baš Tolerancija nešto što sam ovo ljeto ponovila nekoliko puta.

Ona mi je pala na pamet jedno jutro dok mi je zbunjeni dečko iza sivog velikog šanka cijedio naranču. Vidjelo se na njemu da je novi, pa je nešto sporije cijeli proces tekao. Nije mi to smetalo. Jer opušteno, ljeto je, godišnji je, nikud mi se ne žuri.
U međuvremenu, konobarica mag. doc. spec. cijeđene naranče je munjevito izašla iz kafe aparata (ozbiljno, ne znam otkud se stvorila) i bahato viknula dečku da je spor i nesposoban te da će ona preuzeti. On joj je pristojno, zamuckivajući objašnjavao kako mu je danas tek treći dan i kako prvi put cijedi sok. Ona mu je odbrusila: nije ti ovo, mali, kvantna fizika. Čuj, magistrica zna kak izgleda fizika kvantna pa je kompetentna da bude bezobrazna.
– Dobar dan, ja bih se prijavila za posao.
– Koje su vaše kompetencije?
– Bezobrazna sam, bahata, netolerantna i prodajem okolo sranja, a posebno volim kad imam na kome liječiti svoje frustracije!
– BRAVO, posao je vaš.

Pogodio me odnos prema tom malom dečku iza velikog sivog šanka jer sam i ja nekad davno bila nova na nekom poslu. Posebno onom studentskom. Pa osjetiš kako te netko gleda ispod oka, osjetiš kako netko očekuje od tebe ekspresnu brzinu prvi dan, očekuju od tebe da sve napamet znaš, a još očekuju i da liječiš njihova emocionalna stanja dok ogovaraju kolegicu s posla. I uz to sve, prijatelju, budi simpatičan da ne bi rekli da je ovaj novi mali bahat.
Viđala sam to često. Primijetila sam kako je to kad netko novi dođe. Uplašen je, vjerojatno to radi jer mu trebaju pare, trudi se maksimalno i boji se magistrice cijeđene naranče ko vraga. Magistrica je ta koja bi mu trebala objasniti kak se šta radi, ali magistrica doktorica to radi na grublji način. I tako biva posvuda. Ne znaju ljudi istolerirati grešku. Ne mogu si staviti u glavu da nikom nije ugodno griješiti, već da jednostavno nakon tri dana ne poznaje materiju. 

Stalno slušam priče studenata o teškim počecima na nekim random radnim mjestima. Njihove šale se ne prihvaćaju, moraju radit hrpu stvari koje nisu u opisu posla, svi su prema njima bezobrazni, jer eto, on je nesposoban jer prvi dan ne sprinta ko Usain Bolt po kafiću. Ne sprinta, magistrice, zato što je NOVI. Zato što nemoš prvi dan sve znati. Zato što ti da naučiš nešto trebaju mjeseci. A ak pokažeš volju za učenjem tog nečeg novog, sve bi trebalo biti okej. Nauči doktorice C. N. tolerirati ljude koji su uplašeni. Sjeti se, specijalistice, kad si ti bila nova na poslu. Daaaj se sjeti ajdeee! Ne možeš, normalno. Zato što ti je s vremenom izblijedila slika. Ali, ne slučajno. Već zato što ti to želiš.
Iživljavati se na studentima, učenicima i novim ljudima ti tak postane najdraži sport i misliš da imaš pravo na nekom liječiti svoje frustracije.

I onda se okupite na nekom trač stolu i komentirate kak je onaj mali spor, kak je pogriješio, kak je užasan, kak ružno priča, kak ima ružan pogled, kak si ti jadna morala i za njega vući. Svaka tebi čast, al ak je netko negdje dva dana, ne može znati sve. I naravno da će bit sporiji i naravno da neće sve odmah pohvatat.
A sve što bi ti trebala je naučiti ga. Pomoći mu. Dat mu savjet. Pokazat mu kako nešto funkcionalnije, brže, kvalitetnije napraviti. Samo bi trebala biti okej.

Samo bi trebala istolerirati.

Svjesna sam i da se novi radnici ne pokažu uvijek najboljima te da i oni nekad budu lijeni pa nakon mjesec dana ne znaju salvetu složit kak treba. Ali sam ja, eto, vidjela više liječenja frustracija. Više sam vidjela tih usijanih, velikih glava koje se osjećaju nadređeno. S tom se titulom odmah osjećaju i bolje, nadmoćnije. U tome uživaju. Pa taman došli tri tjedna prije tebe. Nebitno je, imaju iskustvo, a ti imaš 0 sati zapisanih na jeftinom papiru evidencije. 

I koliko god negativnosti ove prethodne rečenice ispoljavale, svim tim novim dečkima iza velikog sivog šanka želim poručiti nekoliko pozitivnih stvari.
Prvo i osnovno, za sebe se izborite. Ne bezobrazno, već odmjereno, onoliko koliko je potrebno da vas netko ne gazi đonom stare patike posred face.
Drugo, samo imajte volje za učenjem, uvijek. Čak i kad bi se najradije sakrili ispod tog sivog šanka i šutnuli magistricu nazad u kafe aparat.
Treće i najbitnije, BIT ĆE BOLJE. Jednog dana nećeš bit novi. A možda i hoćeš, na nekom novom radnom mjestu, ali zapamti – ima okej ljudi. Ima tih ljudi koji ti stvarno hoće pomoći. Ima tih ljudi s kojima ćeš se skompati za cijeli život. Ima tih ljudi kojima nećeš bit samo novi mali na poslu, nego kolega. A kasnije možda i prijatelj.
To su ti ljudi koji su se toleranciji naučili još od malih nogu. Zbog takvih ljudi se ipak isplati kolegama na poslu dati novu priliku. Govorim ti iz iskustva, jer sam na takve prave ljude puno puta naletjela. I hvala im za to.
 
Za kraj, zapamti – nikad ni ti nemoj zaboraviti biti taj okej lik. Jer kad si okej lik, život ti to baš lijepo vrati. Pa kad dođe neki tamo novi ti, drmni rukom sokovnik i reci kak se to svima događa. I onda mu samo pokaži kak cijela stvar funkcionira. Tebi će to biti trenutak ljubaznosti, a nekom ćeš uljepšati težak prvi radni dan. 

A vi koji ne pripadate u tu lijepu grupu ljudi, pokrijte se po glavi i dobro se pogledajte u ogledalo, jer ak ste vi bolji čovjek nakon iživljavanja, onda s vama stvarno nešto nije u redu!

Svim magistrima, doktorima i specijalistima cijeđene naranče – prestanite prodavat maglu i pomozite ljudima oko sebe. Samo ljubav.

G.