Nedovoljno ulaganje u ljudski potencijal kao indikator iseljavanja

U utorak, 20. 3. 2018, održala se još jedna tribina koju su organizirali učenici 18. gimnazije Ivana Gorana Kovačića. Tribina18 postoji već nekoliko godina, a projekt je retoričke grupe koja želi potaknuti mlade na raspravu o rješavanju aktualnih problema u Hrvatskoj. Dosadašnje teme bile su raznolike, a obuhvatile su, između ostalog, priče o državnoj maturi, nasilju, ovisnosti i građanskom odgoju. Njezin je cilj potaknuti druge da sudjeluju na ovakvim događajima jer javno mogu iznijeti svoje mišljenje i perspektivu situacije te sukladno s tim iznijeti svoje ideje.

Tema ove jedanaeste po redu tribine nosila je naziv Pun kufer, a usredotočila se na odlaske mladih iz Hrvatske koji su u posljednje vrijeme sve češći. Učestala je praksa za to kriviti politički sustav, koji se smatra indikatorom tolikih odlazaka u inozemstvo. Opće je poznata činjenica da se mladi odlučuju za Irsku i Njemačku te druge zemlje kako bi pronašli bolju budućnost. Budući da se politički sustav smatra glavnim krivcem za ovu situaciju, na tribini su gosti bili ljudi koji taj sustav zastupaju: Ivica Bošnjak, pomoćnik ministrice Murganić iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, predsjednik SDP-a Davor Bernardić, doc. dr. sc. Stjepan Šterc i dr. sc. Boris Jokić, a najugodnije iznenađenje bila je studentica medicine Pia Saskia Muller koja želi ostati u Hrvatskoj.

Voditelji tribine bili su Lina Bareza i Marko Jelenčić koji su motivirali goste, ali i publiku da zajedno rasprave o ovom problemu. Gospodin Bošnjak prvo je dao odgovor na ono glavno pitanje, a to je Koliki je uopće broj iseljenih Hrvata i kakve su statistike?

– Statistike se baziraju na broju odjave prebivališta, ali naravno da je broj iseljenih još veći. Točni podaci ne postoje, ali nadamo se da će kroz dva mjeseca biti poznati. –

Gospodin Šterc žustro se nadovezao na ovaj komentar i istaknuo kako je sramota ne poznavati takve podatke te kako bi bilo potrebno provjeriti statistike Njemačke i drugih zemalja jer je upravo Njemačka potvrdila kako kod njih ima oko 57 000 iseljenih Hrvata.

– Kada svemu tome pridodamo prirodni pad od nevjerojatnih minus 18 000 ljudi, to je znak za uzbunu, to je znak za izvanrednu sjednicu Vlade, to je znak da moramo početi voditi brigu o najvećem potencijalu koji naša zemlja ima, a to je – ljudski potencijal. –

Na pitanje Zašto mladi odlaze iz Hrvatske? predsjednik SDP-a dao je svoje mišljenje.

– Hrvatska je, nažalost, suočena s jednim velikim demografskim egzodusom, imamo trendove koji se baziraju na prirodnom priraštaju koji je negativan. Razlozi zašto se mladi ljudi iseljavaju razni su. Prema podacima istraživanja različitih instituta 32 posto mladih u Hrvatskoj jednostavno želi studirati i usavršavati se u drugoj zemlji. Većina želi vidjet' kako je vani. Drugi je problem manjak najkonkurentnijih radnih mjesta; to su vodoinstalateri, keramičari, diplomirani inžinjeri. I kad su u pitanju takva radna mjesta, ljudi žele otići van jer tamo imaju bolje plaće. Treća strana odnosi se na izbor koji u Hrvatskoj nije velik. Mladi ne mogu preživjeti s novcem koji dobiju u Hrvatskoj. –

Gospodin Jokić smatra da se osnovni resurs – ljudski potencijal već 28 godina sustavno zanemaruje i da je to glavna osnova ovog problema.

– Političari zanemaruju ljude. Bez obzira na stranku iz koje dolaze. Zanemaruju i vas i vaše nastavnike, ljude koji rade s vama. To se odnosi i na odgoj i na obrazovanje kojim se ja bavim. Ulažu u sve drugo osim u ono što je najbitnije. Ljudi nikada nisu bili u fokusu. –

Njegov je stav da odlazak nema toliko veze s manjkom financija i plaćama, već s društvenom klimom koja ne omogućuje perspektivu. Prema njegovom mišljenju Hrvatska ima lijep potencijal, ali je potrebno da oni o kojima ta budućnost ovisi, u ovom slučaju političari, drže do svoje riječi kako bi se mladi mogli na njih osloniti.

Pia Saskia Muller, koja je odlučila ostati u Hrvatskoj, ističe kako kod nje vlada veliki optimizam i kako je to glavni razlog, ali ne demantira mogućnost da će se jednog dana možda otići usavršiti negdje vani.

– Vani imamo više mogućnosti i više opcija, ima više stručnjaka i mogućnosti da napredujemo. Međutim, ne bih otišla zauvijek. S mojom se odlukom ne bi složilo puno mojih kolega s medicine. Oni se već koncentriraju na učenje stranih jezika kako bi se pripremili za odlazak. Oni Hrvatsku gledaju „crno i bijelo“, a ja bih više gledala to kao jednu veliku sivu zonu. –

Njezin profesor usporedio je stanje u Hrvatskoj i Irskoj i, s obzirom na životni standard i radna mjesta, ispostavilo se kako je situacija gotovo ista. Rješenja prisutnih podrazumijevaju aktivaciju mladih ljudi. Potkraj tribine poticali su mlade da se aktiviraju i sudjeluju u politici kako bi mogli predložiti ideje koje imaju.

Gospodin Jokić smatra kako bi se obrazovanje trebalo reformirati i da bi se u njega trebalo više ulagati. A Pia Saskia Muller smatra da trebamo više gledati u budućnost, ne se toliko zadržavati u prošlosti. Gospodin Šterc smatra da bi promjena političkog sustava bila jedino rješenje. Predsjednik SDP-a isticao je program za mlade koji njegova stranka nudi.

Ali najviše je odjekunula rečenica Čovjek mora biti centar koju je rekao gospodin Jokić. Mladi ljudi izgubili su nadu jer ih se prečesto stavlja u drugi, ako ne i treći plan. Odlazak se tako čini kao rješenje, ali je ipak možda nekad potrebno zastati, razmisliti i više se potruditi. Mi se za sebe sami najviše brinemo i sami sebe možemo spasiti. To nećemo postići žaljenjem, već je nužno da se svatko od nas pokrene korak naprijed. Nadajmo se, jednog dana, s boljim i uređenijim političkim sustavom. Za početak, sustavom koji podrazumijeva pojavljivanje na radnom mjestu.