Nije lagano zadovoljiti današnje društvo. Ili si premršav, ili si predebel. Previše jedeš ili premalo jedeš. Previše piješ ili si previše zatvoren.

U Osijeku postoje studenti koji ne rade ništa, oni koji odu na predavanja i polože ispite, ali i oni koji nema šta ne rade i koji ne stignu svaki dan odgledat po jednu sezonu omiljene serije jer sudjeluju u mnoštvu aktivnosti. Kao i u Zagrebu. I Splitu. Zadru ili Puli.

ON je TU, prisutan i u 3 ujutro kad polupijana pokušavaš skinuti preusku „bandage” haljinu, za slučaj da ti zatreba pomoć. S njim nikad nećeš razgovarati, ali zato će u tvoj donji veš on biti više upućen nego lik s kojim se viđaš.

Ti i tvoja prijateljica nasuprot tebe okrenete oči tako da si skoro vidite mozak (mudra izreka moje bake), a osoba do tebe izvadi onaj „smart“ mobitel i odjednom je zanima vremenska prognoza za sutra.

Rada, Kata i Goga stigle su na fakultet odličnog raspoloženja samo kako bi pokazale svoje predivno uzgojene, u ružičasto nalakirane nokte.

Ako niste pogledali ni jednu epizodu ove predivne serije, prestanite čitati ovaj tekst, zanemarite obaveze, zaključajte se u sobu i ne izlazite dok ne pogledate svih 10 sezona.

Krenula sam prema njemu kada me odjednom zapuhao lagani povjetarac, a omekšivač je samo – nestao. Ispario. Nije ga bilo. Jedino što sam uspjela napraviti bilo je zaljuljati se naprijed-natrag s ispruženom rukom prema polici. Pogledala sam niz prolaz, no isti je bio prazan izuzev nekoliko umirovljenika koji su pažljivo čitali etikete.

Inkwell, clarendon, lark, perpetua, sierru, skyline, reyes, cremu, stinson ili moon?

Taman da ću izustiti pohano i pomfri, kad krajičkom oka ugledam kuhanu brokulu. Jadna, sama u toj posudi. Gledam ja nju, a gleda i ona mene.

„Imam posla“ je krasna rečenica. Kad ju kažemo, sami sebe opravdavamo da naše vrijeme nije u našim rukama, već da njime upravlja naš nadređeni. Uvjeravamo sami sebe da nemamo izbora – da zbilja moramo zanemariti neke dijelove svog života jer hej – imamo posla koji treba odraditi. Umanjujemo svoju mogućnost da slobodno izaberemo kako provoditi svoje vrijeme i prepustimo se „moranju“. A šapnut ću vam jednu stvar – ništa ne moramo. Sami određujemo svoje prioritete. Sami biramo kako ćemo provesti svaku minutu svoga života.