Ako nisi studirao u Zagrebu, kao da nisi ni studirao

Motam ja jednoj gospođi poklon u DM-u za Božić. Komentira kako mi poznaje mamu i konstatira kako me jako dugo nigdje nije vidjela, a i da me vidi na ulici, ne bi me prepoznala. Klasika. Pitam ja nju kako ona i gdje su joj djeca, a ona ne odgovori, nego pita:

– A šta ti, jel studiraš? –  

 

 – Da, da, na četvrtoj sam godini. –   

 

– U Zagrebu? – 

 

– Ne, ne, u Osijeku na Ekonomiji. –

Muk i onaj jadni ahaaa gotovo šaputavim glasom su izašli iz usta te žene. Napravila je facu kao da sam, u najmanju ruku, rekla da sam provela 10 godina u komuni ili zatvoru i sad odrađujem rad za opće dobro. 

– Pa jel ti dobro tamo? –

 

– Super mi je. Studiram marketing koji volim, jako puno radim sa strane, što volonterski, što honorarno, upoznala sam jako puno  ljudi i odlično mi je. –

 

– Ahaaaaa, baš lijepo. Eto, hvala za poklon, žurim. Sretan Božić. –

Sretan Božić i vama, gospođo.

Gospođo čija djeca ne studiraju.

Koja ni sama nije studirala.

Nema pojma šta znači studirati.

Nema pojma u čemu je razlika i postoji li uopće između fakulteta u Osijeku, Zagrebu ili, recimo, Zadru.

Susrela sam se s jako puno ljudi koji su završili ili su trenutno na studiju u Zagrebu, čak sam nenamjerno sudjelovala par puta u raspravama gdje su ljudi povisivali tonove kako bi što vjerodostojnije opravdali tvrdnju da možeš reći da si studirao samo ako si to radio u Zagrebu.

Oh please, GIF: Giphy

Stvarno?

VEZANO

Neke od zagrebačkih ulica će u nedjelju biti zatvorene, što će utjecati na gradski promet. Evo i zašto

---

Mislim da bi se ovakvim tezama mogli rasipati eventualno ljudi koji su se prebacivali s fakulteta u Osijeku na neki od fakulteta u Zagrebu, a ni tu se ne može generalizirat jer ni svaki fakultet nije isti. Ono na što sam najviše ljuta je što se zanemaruju sve moguće okolnosti u kojima netko studira.

Bilo da studiraju u Zagrebu, Osijeku ili nekom trećem gradu.

Postoje studenti koji uz posao rade kako bi prehranili sebe i/ili obitelj.

Postoje studenti koji su možda svim silama htjeli u Zagreb, ali si to nisu mogli priuštit.

Postoje studenti kojima je cijela ekipa otišla u Osijek pa su otišli i oni.

Postoje studenti koji su iz Osijeka i poznaju kvalitetu svog grada i Sveučilišta.

Postoje studenti koji ne vide zašto bi studirali u Zagrebu ako im se pružila prilika da to učine u Osijeku.

Postoje studenti koji su slučajno došli u Osijek i svidjelo im se.

Ispričat ću vam jednu situaciju: dečko je završio Pravni fakultet u Osijeku, prijavio se na natječaj za posao odvjetničkog vježbenika u Zagrebu i nakon nekoliko dana dobio poziv na razgovor. Vagao je hoće ići busom ili autom da svojima ne uzme auto od kuće. Ipak je otišao autom, obukao lijepe tamnoplave keper hlače, šarene čarape like usually, čiste cipele, novu košulju i sako. U ruci je imao fascikl s diplomom s faksa i životopisom. Ušao je u prostoriju gdje je razgovor čekalo još 35 ljudi. Prvi prizor ga je šokirao. Svi redom bili su mladi ljudi u rasponu godina 25-30. Uglavnom su svi imali titulu magistra prava stečenu u Zagrebu, par njih bilo je iz Splita. Bili su to ljudi tek izašli s faksa. U pravim pravcatim odijelima, s aktovkama u rukama, bijesnim markama remenja koji su zatezali markirane hlače i markirane košulje ispod kojih su se nazirali skupi satovi. Pitali su ga odakle dolazi jer im je po naglasku bio čudan.

– Iz Požege. –

 

– A faks si završio u Zagrebu? –

 

– Ne, u Osijeku. –

 

Onaj ahaaa efekt zavladao je i tim hodnikom gdje se ionako napetost uzrokovana samim čekanjem razgovora za posao mogla rezat nožem. Pojavio se onaj veliki upitnik iznad glave da šta je uopće došao. Kako se usudio uopće konkurirati s ljudima koji su završili Pravo u Zagrebu?!

Taj dečko, bez skupog sata i bez odijela, s osječkom diplomom je moj Mihovil i jedini je dobio posao. 

VEZANO

Uskoro počinje Tjedan Sveučilišta u Zagrebu, pridružite se bogatom nizu događanja

---

Suit up, GIF: Giphy

U Osijeku postoje studenti koji ne rade ništa, oni koji odu na predavanja i polože ispite, ali i oni koji nema šta ne rade i koji ne stignu svaki dan odgledat po jednu sezonu omiljene serije jer sudjeluju u mnoštvu aktivnosti. Kao i u Zagrebu. I Splitu. Zadru ili Puli. Svaki taj grad vrvi ljudima koji svaki dan rade nešto kako bi u budućnosti imali što bolji posao.

Osijek nije mrtav grad. Ovdje postoji mnoštvo poduzeća, agencija i udruženja koja konstantno zapošljavaju mlade praktikante, a nakon stečene diplome, dobiju posao u istoj toj tvrtki.

Ovdje postoje ljudi koji volontiraju u tvrtkama kako bi na tržište rada izašli što spremniji.

Ovdje postoje i oni koji to vide, cijene i nagrade.

Ovdje vam studenti rade na ogromnim projektima. Studenti iniciraju i stvaraju projekte. Dovode velika imena. Osvajaju nagrade. Umrežavaju se.

Ovdje vam ljudi svaki dan moraju dati 10 puta više nego student u Zagrebu jer rade pod stigmom da se nikad neće dobro zaposliti jer neće imati gdje. Jer autobus za München ili Dublin svaki dan ode krcat.

Ovdje ljudi u sjeni svaki dan pokušavaju potisnut tu činjenicu negdje duboko u sebi i dat sve najbolje od sebe kako bi sutra bilo bolje. 

I onda dođeš ti i sve to poklopiš u sekundi izjavom kako se samo u Zagrebu studira.

Don't be asshole, od ovog četvrtka, pa u narednih 20 i nešto četvrtaka ću ti sve što sam gore napisala potkrijepit i konkretnim primjerima, a ova kolumna poslužila mi je kao odlična uvertira u cijelu priču.