Praizvedba prve predstave na hrvatskom jeziku
Povijesna drama Ivana Kukuljevića Sakcinskog „Juran i Sofija" praizvedena je u Sisku 2. listopada 1839. godine i time se zapisala u povijest kao prva drama izvedena na hrvatskom jeziku i štokavskom narječju na pozornicama sjeverne Hrvatske.
Povijesna drama Ivana Kukuljevića Sakcinskog „Juran i Sofija" praizvedena je u Sisku 2. listopada 1839. godine i time se zapisala u povijest kao prva drama izvedena na hrvatskom jeziku i štokavskom narječju na pozornicama sjeverne Hrvatske.
1839. godina još je jedna u nizu godina koje su zlatnim slovima urezane u povijest hrvatskoga jezika i kulture, a zauvijek će ostati zapamćena kao ona tijekom koje je hrvatsko glumište poduzelo prvi korak u afirmaciji i razvoju prema onome što danas jest. Povijesna drama Ivana Kukuljevića Sakcinskog Juran i Sofija ili Turci kod Siska objavljena je u travnju 1839. godine u tiskari Ljudevita Gaja.
Dana 2. listopada iste godine praizvedena je u Sisku gdje su je izvodili sisački glumci-amateri, dok je iduće godine doživjela jednak uspjeh na izvedbama u Zagrebu i Karlovcu za koje su zaslužni glumci profesionalnog ansambla Domorodnog teatralnog društva. Budući da je prva hrvatska drama ilirskoga razdoblja pisana štokavskim narječjem, njezino prvo izdanje i praizvedba predstavljali su konačan proboj štokavskog narječja na pozornice sjeverne Hrvatske.
Povijesna pozadina ove Junačke igre u trih činih vezana je uz sukob s Turcima kod Siska 1593. godine te poznate aktere sukoba, pri čemu je naglasak posebno stavljen na intimne odnose obitelji Erdödy-Bakač. Osnovni zaplet predstavljen je kroz biblijsku dilemu glave obitelji i narodnog poglavara Tome, koji ne dvoji pred izborom između nečasnog spasa svojeg zarobljenog sina i ostanka na braniku domovine. Tomo odolijeva i suzama supruge Katarine i, stavivši čak i onoga koji mu je najmiliji na oltar domovine, predstavlja modernog Abrahama. U središtu drame emotivni je rastanak njegovog sina Jurana sa suprugom Sofijom usred bitke koja je promijenila povijest.
Kukuljeviću Sakcinskom kao predložak drame poslužila je viteško-romantična drama Thomas Erdödy, Ban von Kroatien L. Gindla, koja se svojim stilskim značajkama savršeno uklapa u struju romantičarsko-preporodne književnosti. Spojivši veličinu povijesnog događaja koji se odigrao te prevratničke 1593. godine kod Siska i važne ličnosti koje su u njemu sudjelovale, Kukuljević je stvorio pseudopovijesno djelo koje je, osim značaja za hrvatski jezik i glumište u povojima, zanimljivo i kao književnopovijesni dokument. Ivan Kukuljević Sakcinski ovim se djelom još jednom predstavio kao političar i ilirac koji se prvenstveno borio za nacionalno oslobođenje te je tom cilju podređivao i vlastita djela.
Zahvaljujući praizvedbi Jurana i Sofije, grad Sisak 2. listopada obilježava Dan sisačkoga kazališta. 175. obljetnica praizvedbe obilježena je programom naziva Ko svoj može bit, tudj nek ne bude, u sklopu kojeg je ova važna predstava drugi put izvedena na svjetlo dana u Sisku. Ove godine također je pripremljen prigodan program, a detalje možete saznati na službenoj stranici Doma kulture Kristalna kocka vedrine. Prema Kukuljevićevom djelu snimljen je i istoimeni film, tako da u istom sadržaju možete uživati na tri posve različita načina.
