Napokon i to znamo: zašto zijevamo?
Zijevamo prije spavanja i nakon spavanja, zijevamo kad nam je dosadno ili kad smo premalo stimulirani. Nekad zijevamo i u neprimjerenim situacijama, kao što su važni i stresni događaji.
Zijevamo prije spavanja i nakon spavanja, zijevamo kad nam je dosadno ili kad smo premalo stimulirani. Nekad zijevamo i u neprimjerenim situacijama, kao što su važni i stresni događaji.
Sto puta ste mogli čuti ili biti svjedoci da je zijevanje prijelazno. Zijevamo kad smo pospani, kad nam je dosadno, kad vidimo nekog kako zijeva, čak i kad čitamo o zijevanju. Neki od nas zijevaju u najčudnijim mogućim situacijama – dok sudjeluju u važnim životnim događajima i kad su pod stresom. Do sada je bila općeprihvaćena činjenica da je uzrok tomu nedostatak kisika u mozgu, ali nova studija to je opovrgnula.
Zijevanje ima ulogu u održavanju tijela u homeostazi, a zaduženo je za termoregulaciju. Dakle, zijevanje pomaže u hlađenju mozga! Ciklus spavanja, raznorazne radnje koje pobuđuju koru velikog mozga i stres imaju jednu zajedničku stvar koja je pomogla znanstvenicima u dokazivanju ovog fenomena: kod svih temperatura u mozgu oscilira.
Prijašnje studije na štakorima i ljudima dokazale su da je zijevanju prethodio skok temperature mozga i da je uslijedilo ekvivalentno smanjenje iste nakon toga. No ako zijevanje uistinu balansira temperaturu mozga, onda bismo za održavanje homeostaze trebali zijevati samo u nekom optimalnom rasponu temperatura.
Optimalna temperatura za zijevanje
Da bi pronašli taj „termalni raspon“, tim znanstvenika, na čelu s Jorgom Massenom sa Sveučilišta u Beču i Andrewom Gallupom sa Državnog sveučilišta u New Yorku – Oneonta, mjerili su frekvenciju zaraznog zijevanja među 120 nasumičnih prolaznika koji su šetali po Beču tijekom zime (prosječna temperatura je bila 1,4°C) i ljeta (prosječna temperatura 19,4°C).
Znanstveni novaci gledali su seriju od 18 ljudi koji zijevaju i potom ispunjavali anketu koliko su puta zijevnuli tijekom eksperimenta. Osim toga odgovorili su na pitanja o spolu, dobi, koliko vremena su proveli vani i koliko su taj dan spavali.
Nije bilo teško uočiti razlike u zabilježenim zijevanjima tijekom različitih godišnjih doba. 18,3% sudionika je zijevalo tijekom zime, dok je na ljeto taj postotak bio 41,7%.
Međutim, kad su usporedili rezultate s identičnim istraživanjem provedenim u Tucsonu u Arizoni, shvatili su da su dobili sasvim suprotne rezultate. Tucson ima više suhu klimu, a ljudi su više zijevali tijekom zime (22°C) nego u ljetnim mjesecima (37°C).
Izgleda da nije pitanje u godišnjim dobima ili količini danjeg svjetla koju smo tijekom dana dobili. Zarazno zijevanje je ograničeno na optimalni temperaturni raspon oko 20°C. Kad su temperature bile relativno visoke ili relativno niske, postotak zijevanja se izrazito smanjio.
Možda hlađenje mozga poboljšava našu mentalnu djelotvornost. I baš zbog toga što pomaže u hlađenju mozga, spontano i zarazno zijevanje nije funkcionalno kad je temperatura okoline ista kao temperatura tijela, objasnio je Massen. To znači da, kad je vani vrlo hladno, zijevati nije potrebno, a čak nam može i naštetiti.
