U traganju za izgubljenom poezijom: Predstavljaju se pjesnici po izboru Miljenka Jergovića

– Ovih šest pjesnika, po tri za dvije proljetne večeri u vrijeme epidemije, jedna su u nizu mojih privatnih antologija. Svih šest pripadaju svijetu materinjeg jezika, koji je što po rođenju, a što po nevolji čitanja, za cijeli život zadesio, i koji se, taj moj materinji jezik, prostire nešto šire od hrvatskoga. Svakoj od ovih pjesama zajedničko je to što bih, da imam priliku, sve ljude do kojih držim nagovarao da ih pročitaju, ili da me barem poslušaju dok ih naglas čitam, uvjeren da je ove pjesme važno znati da bi se govorilo i razumijevalo našim materinjim jezicima. 

Izbor je, znatnim dijelom, određen čitateljevim doživljajem svijeta, kao i granicama njegova čitateljskog pjesničkog talenta. Ali određen je i okolnostima svakodnevice, životnom poviješću, biografijom. Za razliku od nacionalnih ili tematskih antologija, privatne antologije podložne su dnevnim mijenama. Privatna antologija je, htio on to ili ne, antologičarev autoportret. Nijedan ovaj stih nisam napisao, nijedna riječ tu nije moja, ali me ove pjesme određuju i opisuju tačnije od svega što sam rekao ili napisao.

Slučajno, dvojica pjesnika rođeni su u Bosni i Hercegovini, jedan u Srbiji, trojica u Hrvatskoj. Četvorica pripadaju hrvatskom pjesništvu, dvojica, a možda i trojica bosanskohercegovačkom, dok trojica, a pomalo i četvrti srpski su pjesnici. Kako je to moguće da od šest pjesnika njih devet ili čak jedanaest pripadaju trima spomenutim književnostima? Kako šest pjesnika može biti jedanaestorica njih? Vrlo jednostavno. Takva je aritmetika identiteta.

Dvojica su živi, četvorica nisu.

I sva su šestorica muškarci.

Zbog ovog posljednjeg neću se pravdati. Tako je ovaj put ispalo. Katkad u mom slučaju, i u mojoj privatnoj antologiji, biva i šest žena. Ali rezultat neću namještati. Rodni, kao ni nacionalni. Kao ni onaj treći, fizički i fiziološki: svi moji pjesnici i sve moje pjesnikinje jednako su živi. Mrtvi su oni čiji tekstovi do mene ne dopiru dok ih čitam.

I još nešto: raspored pjesnika i njihovih pjesama nije slučajan, nego ima unutarnji ritam i dramaturgiju. Makar za jednog čitatelja.

– Drago nam je da će nas na navedenim platformama moći gledati ljubitelji poezije, književnosti i kazališta te još jednom zahvaljujemo Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske što je financijskom podrškom pridonijelo realizaciji ciklusa U traganju za izgubljenom  poezijom. – poručuju iz Teatra Rugantino.