Miroslav i Bela Krleža slali su si pisma tijekom osam desetljeća prošloga stoljeća. Ova knjiga predstavlja svojevrsnu autobiografiju supružnika i presjek vremena u kojemu su živjeli.

Preispitivanje ravnoteže rodova i mogućnost potpunog urušavanja poznatog poretka ovaj roman čine itekako aktualnim čak i tridesetak godina nakon objave.

Odvojiti se od interneta, čitati knjige, učiti od kolega u inozemstvu samo su neke lekcije profesora povijesti Timothyja Snydera kojima možemo spriječiti nastanak tiranije u današnje vrijeme.

Viktor Horváth nas u romanu „Tursko zrcalo“ odvodi u svijet džamija, kupelji i harema u kojem sasvim neočekivano uz puno smijeha upoznajemo sami sebe.

Nevjerojatne izvedbe arija, izvaredne sposobnosti glavnih likova, predivna kostimografija, razrađena scenografija uz specijalne efekte čine ovu izvedbu operom koju ne želite propustiti.

Čitajući „Nema, neka i ne bude ” nisam mogla pobjeći od pitanja koliko su zapravo zdravi naši životi u takvim monotonijama i donekle nezdravim odnosima s drugim ljudima, ponajprije članovima obitelji – nebitno jesu li to naši očevi, majke, djeca, ujne, ujci, bake, djedovi.

Predstava „Kako misliš mene nema“ jedno je od najgledanijih hrvatskih kazališnih ostvarenja. Ako je niste pogledali u proteklih 10 godina, krajnje je vrijeme.

"Porin", drugu hrvatsku operu, pogledala sam u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Premda sam uživala u glumačkoj i vokalnoj izvedbi, kompletan dojam je osrednji.

Uspješnicom „Prosječni indeks sreće“ David Machado tjera čitatelja na propitivanje vlastitih stavova, života i budućnosti te poručuje da je sreća najčešće odmah tu, pokraj nas, samo ju treba moći vidjeti.

Predstava baca svjetlo na činjenicu da ljudi nikad nisu samo crni ili bijeli, već siva mješavina naših želja, snova, misli i stvarnog života.