Malo manje uspješna izvedba "Porina"
"Porin", drugu hrvatsku operu, pogledala sam u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Premda sam uživala u glumačkoj i vokalnoj izvedbi, kompletan dojam je osrednji.
"Porin", drugu hrvatsku operu, pogledala sam u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Premda sam uživala u glumačkoj i vokalnoj izvedbi, kompletan dojam je osrednji.
Nije sve što radimo u životu uvijek uspješno, čak i najbolji autori knjiga ponekad napišu knjigu koja nije dobra kao prethodne. U programu HNK Osijek postoji velik broj izvrsnih predstava, opera, koncerata i drugih događanja, ali tu se uspjela uvući i jedna ne tako izvrsna izvedba.
Porin je druga hrvatska opera. Napisao ju je Vatroslav Lisinski, praizvedena je u Zagrebu 1897. godine, a sastoji se od pet činova. Iako su za ovu izvedbu skraćene neke pjesme, traje više od 2 i pol sata.
Osječka glumačko-pjevačka postava sastoji se od Dalibora Hanzaleka, Sanje Toth, Ladislava Vrgoča, Berislava Puškarića, Ivane Medić, te Gordana Kalmara i Damira Fatovića. Scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinja Mirjana Zagorec, za scenski pokret zaslužna je Jasna Frankić Brkljačić, oblikovateljica rasvjete je Vesna Kolarec, a videoprojekcije Ivan Faktor.
Knjižice koje su gledatelji dobili na ulazu olakšale su gledanje inače zbunjujuće izvedbe. Kostimografija ne odgovara vremenu radnje, glavni lik u dugom je kožnom kaputu koji podsjeća na Roberta Valdeca. Scenografija i scenski pokret također su na trenutke jako nejasni, odnosno postoji nekoliko nepotrebnih dijelova. Razumijevanje dodatno otežava razlika u podnapisima koji su se prikazivali iznad pozornice i onoga što su glumci/pjevači zapravo pjevali.
Odlična glumačka i vokalna izvedba uz pratnju izvrsnog orkestra nažalost nisu bile dovoljne te je uz sve nedostatke čine samo osrednjom izvedbom ove velike opere. Sama viteška opera nije vrhunac operne glazbe, ali je dio hrvatske nacionalne baštine i trebala bi biti obavezni dio glazbenog odgoja u školama, iako možda ne baš u ovoj izvedbi.
