LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju: Bojan Stanković

Predsjednik lokalnog odbora AIESEC-a više je od studenta

Student četvrte godine kulturalnog menadžmenta na Odjelu za kulturologiju i predsjednik lokalnoga odbora AIESEC-a Osijek, aktivno se uključio i u druge sfere studentskoga i društveno-kulturnoga života. Provjerite što ima reći o studentima i svojim slobodnim aktivnostima.

Student četvrte godine kulturalnog menadžmenta na Odjelu za kulturologiju i predsjednik lokalnoga odbora AIESEC-a Osijek, aktivno se uključio i u druge sfere studentskoga i društveno-kulturnoga života. Provjerite što ima reći o studentima i svojim slobodnim aktivnostima.

Predavanja, učenje, ispiti, poneka kava i tradicionalni izlazak četvrtkom, čine rutinu većine osječkih studenata, no postoje i oni kojima to nije dovoljno. Od volontiranja i studentskih poslova, do sportskih aktivnosti i bavljenja umjetnošću – studenti svoje vrijeme iskorištavaju kako bi naučili nešto novo, ali i popunili životopis. Ovoga smo puta iz mase studenata izvukli jednoga, čiji interesi pokrivaju više od teorijskog učenja i studentskih problema, Bojana Stankovića.

Student četvrte godine kulturalnog menadžmenta na Odjelu za kulturologiju i predsjednik lokalnoga odbora AIESEC-a Osijek, aktivno se uključio i u druge sfere studentskoga i društveno-kulturnoga života. Tako je Bojan i član Studentskoga zbora Odjela za kulturologiju, član Vijeća Odjela, Studentski pravobranitelj Odjela te član Sveučilišnog zbora Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. Uz navedeno, odnedavno je postao i dopredsjednik Kazališta mladih Belišće.

Uza sve ove aktivnosti, zanimalo nas je kako sve to stigne, ima li uopće slobodnoga vremena i kako sve to utječe na njegov društveni život.

Iskreno, slobodnog vremena zaista nemam puno, no uz kvalitetnu organizaciju, sve se stigne. Pauze između predavanja popunjavam radom, sa sobom uvijek nosim papire, olovke, skripte i dokumente, kako ne bih nepotrebno gubio vrijeme. Uz to, svakodnevno planiram i bilježim svoje aktivnosti i obveze, kako bih bio što učinkovitiji i na taj način uvijek uspijem pronaći nekoliko trenutaka za sebe, za odmaranje, opuštanje, druženje. Iako mi se sve to u jednu ruku činilo zamorno, u smislu da oduzima nekakvu draž životu, uvijek se stigne napraviti i nešto neplanski, kako ne biste upali u kolotečinu. Ne bih rekao da moj društveni život trpi jer sam konstantno okružen ljudima. Razlika je samo u tome što to vrijeme provodim na drugačiji način“, odgovara Bojan.

Predanost svojim interesima i aktivnost tijekom studentskog života, često se spominju i u profesionalnom smislu, odnosno kao vrsta prednosti tijekom traženja posla. Zbog toga većina studenata i kreće tražiti svoj put izvan fakulteta pa tako i Bojan. No, tijekom vremena, rasla je i ljubav prema stvarima kojima se bavi.

Studentica počela bacati stvari sa zatrpanih stolova u učionicama – jesu li takve mjere nužne?


Nakon prve godine fakulteta shvatio sam da ću puno bolje i kvalitetnije funkcionirati ukoliko teoriju iskusim i u praksi te da se nekako moram dodatno razviti. Počeo sam skupljati informacije o potencijalnim prilikama i tako se ubrzo našao u svemu ovome. U početku je to bilo samo popunjavanje životopisa, no ubrzo sam se vezao uz te aktivnosti više nego što sam ikada mislio da ću moći i da će me zanimati.“

Uz osobni i profesionalni razvoj, tu su i ostali benefiti uključivanja u društveni život zajednice:

Mislim da su najveći benefit poznanstva. Pri tome valja imati na umu kako na ta poznanstva ne gledam kao „veze i poznanstva“ u onom nepotističkom smislu, već poznanstva u vidu proširenja mreže kontakata, upoznavanja ljudi koji dijele tvoja mišljenja, ideje, stavove. Jedna poznata izreka kaže „S kim si, takav si“ i vjerujem da to doista i jest tako. Ako je okružje u kojemu djelujete puno mladih, proaktivnih i ambicioznih ljudi, koji za cilj u životu imaju pozitivno utjecati na svoju bližu i/ili širu okolinu, onda i vi lakše idete u tom smjeru, a to je upravo ono što želim i u čemu uživam“, ističe Bojan i dodaje: „Na primjer, prije ulaska u AIESEC bio sam osoba koja je imala mnogo ideja, od kojih sam realizirao vrlo, vrlo malo njih. Nakon što stvari stavite na papir i nakon nekog vremena vidite da je sve ostalo samo mrtvo slovo na papiru, to vas, uz druge ljude koji rade, počne tjerati na akciju. Uz to, postao sam još otvoreniji i izravniji u komunikaciji, stalno držim razna predavanja i edukacije drugim studentima i neminovno je da se tu s vremenom riješite treme, opustite u javnom govoru i tako dalje.“

Mnoge stvari kojima se Bojan bavi vezane su uz njegov odabir fakulteta. No, za razliku od predavanja, one mu daju priliku da teoriju primijeni u svakodnevnom životu. Zato smo ga upitali koje je stvari naučio izvan faksa, a smatra ih vrlo bitnima i koje bi trebale biti uključene u sâm studijski program:

Što kuhati kad su menze zatvorene?


Vjerujem kako neću reći ništa revolucionarno kada kažem da su to praktične vještine koje sigurno nedostaju našem obrazovnom sustavu. Možete pročitati sto knjiga o kriznom menadžmentu, isto toliko o vođenju tima, organiziranju manifestacija i drugim sličnim aktivnostima, koje su konkretno vezane uz ono čime se ja bavim i čime ću se baviti, no dok to ne iskusite u praksi, vaše znanje nema čvrstih temelja“.

Nakon svih ovih aktivnosti i posvećivanja profesionalnom i osobnom razvoju, o svojim planovima za budućnost Bojan skromno odgovara:

Iskreno, samo bih htio biti sretan i zadovoljan onime što radim, što god to bilo. Ne želim jednoga dana leći u krevet i bojati se sutrašnjeg dana jer ne želim živjeti život koji živim, jer mi se ne sviđa moj posao, moj hobi, moja obitelj, moji prijatelji. Ne želim se zatrpati velikim stvarima i onda zaboraviti na one male, esencijalne. Ako to ostvarim, onda ću ostvariti sve što želim u životu.“

Za kraj, upitali smo ga za mišljenje o društvu u kojem živimo i o aktivnosti studenata kada se radi o promjenama i preuzimanju inicijative:

Kako prestati biti majstor u odlaganju obveza?


Ne želim previše filozofirati jer to neće puno toga promijeniti. Mogu samo reći kako bih svakako volio vidjeti ljude mnogo, mnogo aktivnijima. Primjerice, tisuće studenata završava fakultete i mašta o tome kako će pronaći posao, umjesto da maštaju o tome kako će pokrenuti posao i pružiti ga drugima. Do kada ćemo tako prebacivati lopticu i čekati da drugi ispune naše želje i riješe naše probleme?“

FOTO: B.S./AIESEC