„Imati glas dramskog tenora i baviti se estradom je kao kad imaš Ferrari i voziš ga po Rumunjskoj – ne isplati se"
Student je Muzičke akademije u Zagrebu, a osim obavezama na fakultetu bavi se opernim i estradnim pjevanjem te kazalištem. U svojoj kratkoj glazbenoj karijeri već je surađivao sa Željkom Bebekom, a ciljevi su mu još veći. Martin Gelić mlada je nada hrvatske glazbene scene.
Student je Muzičke akademije u Zagrebu, a osim obavezama na fakultetu bavi se opernim i estradnim pjevanjem te kazalištem. U svojoj kratkoj glazbenoj karijeri već je surađivao sa Željkom Bebekom, a ciljevi su mu još veći. Martin Gelić mlada je nada hrvatske glazbene scene.
Uzori su mu Luciano Pavarotti i Freddie Mercury, a izreka koja ga vodi u životu je radi ono što voliš i ništa ti neće biti teško. Martin Gelić, 22-godišnji Vrbovčanin, široj javnosti je postao poznat kao frontmen grupe Gospodari noći kad je snimio duet sa Željkom Bebekom. Od ožujka su zajedno na turneji Ono nešto naše.
Martinova glazbena karijera, međutim, počela je puno prije ove suradnje. Od svoje osme godine svira kao samouki glazbenik. Tek je u 7. razredu počeo svirati po notama u glazbenoj školi. Danas na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studira glazbenu pedagogiju i pritom uspješno balansira između pjevanja na estradi, opere, kazališta i obaveza na fakultetu. Martin nam je govorio o tomu što misli i kako se snalazi na hrvatskoj glazbenoj sceni, kakvi su Željko Bebek i atmosfera na koncertnoj turneji s njim te koji su mu sljedeći izazovi.
Što bi, po tebi, trebao imati jedan mladi glazbenik da se istakne u masi?
Moraš baš imati ono nešto – naše (kroz šalu govori Martin; op. a. turneja Željka Bebeka nosi taj naziv). U moru jednoličnih izvođača moraš imati baš nešto posebno. Moraš imati neku brutalnu karizmu, ne samo pjesme.
Misliš li da ti to imaš?
Moj napredak i sve to što mi ide u mojoj karijeri pokazuje da imam to nešto.
Vidiš li se onda kao dio hrvatske glazbene scene, kao poznata hrvatska pjevačka zvijezda?
Primarno čime se želim baviti je operna glazba Ovo je sve super i divno, volim zabavljati ljude na bilo koji način. Bilo da je to suradnja s Bebekom, bilo to kroz kazališne komedije. Volim zabavljati ljude, ali ono što mi je primarno i što stvarno želim jednog dana raditi jest biti operni pjevač. I to ne biti operni pjevač samo u HNK-u u Hrvatskoj, već želim napraviti međunarodnu karijeru. Cilj mi je jednog dana dogurati do njujorškog Metropolitana ili njemačkog Bayreutha.
Zadao si si velike ciljeve, svaka čast! Međutim, što bi rekao što je danas za mladog umjetnika bolje, estrada ili opera, uzimajući u obzir kriterije – novac, slavu, kvalitetu?
Što se tiče novca, ljudi jako podcjenjuju operu. Pjevač koji dogura daleko može jako puno novca zaraditi. Jasno je da estrada zvuči malo egzotičnije jer se zna da se tu može vrtjeti veliki novac. Naravno, volim estradu i drago mi je da sam u svemu tome. Ali teško je odrediti što je bolje zapravo. Po svojoj kvaliteti znam da bih prije odabrao operu. To je zapravo kao da imaš Ferrari i voziš ga po Rumunjskoj. Jel se isplati? Ne isplati se.
Kakvo je, u kontekstu ovoga što si rekao, tvoje mišljenje o hrvatskoj glazbenoj sceni?
Mislim da je prezasićena glazbenicima koji su jako slični jedni drugima. Malo njih na našoj estradi je originalno. Goran Bare je rekao u jednom intervjuu kako je sve bez kontrole i potpuno se slažem s njim.
Smatraš li da si ti onda imao sreću ostvarivši suradnju sa Željkom Bebekom - kako se dogodila suradnja s njim na pjesmi Gospodari noći?
Bio je 2016. godine Božićni koncert limene glazbe Vrbovec, gdje je dirigent i moj kolega Josip Hrastić inzistirao da otpjevam uvodnu špicu iz serije Naše malo misto. Nakon što sam otpjevao, kompletna dvorana skandirala mi je, a čak sam znao ići po Vrbovcu i ljudi su govorili: Ej, pa ti si super. Na tom me koncertu čuo Marko Vicković,
tamburaš koji surađuje s dosta poznatih izvođača, tamburaša. On surađuje i s Branimirom Mihaljevićem, hrvatskim producentom. Tako je Mihaljević Vickoviću predložio da mu nađe nekog pjevača koji glasom podsjeća na Harisa Džinovića. S Vickovićem sam radio na nekoj pjesmi, snimio me kako pjevam par pjesama i poslao je to Branimiru. Branimir je rekao: Super, dovedi mi ga u studio, i tako smo mi u drugom mjesecu prošle godine otišli u studio, par pjesama sam otpjevao i rekao mi je: sve je super, slaži si bend, zvat ćete se Gospodari noći. Rekao nam je kako je prva suradnja koju ćemo imati ta sa Željkom Bebekom. Jako sam zahvalan Branimiru što je vidio talent u meni i pružio mi priliku da se pokažem javnosti.
Kako je surađivati sa Željkom Bebekom?
Jako je korektan, čovjek zna što želi. Ipak on ima 72 godine, od toga je na sceni 40 godina. Od Bijelog dugmeta do solo karijere, stvarno je iskusan u tom području. Sviđa mi se to kod njega, stvarno nesebično daje savjete i nije pretenciozan, već je stvarno čovjek koji želi pomoći i uvijek je otvoren za dobar savjet.
Koji je tebi savjet dao?
Dao mi je savjet da ne treba puno izbjegavati neke jasne stvari. Rekao mi je da, kad radimo pjesmu, da ju radimo tako da se zna što hoćemo. Jedan od njegovih tekstova kaže da je sreće bilo, ti bi sa mnom spavala, a ne kaže baš je mali brodić tvoj. On voli šaku u oko. To je po meni pametno, na kraju krajeva ta pjesma je hit.
Dio iz spota Gospodari noći; FOTO: Martin Gelić
Kako si zadovoljan pjesmom Gospodari noći i time kako je prošla u javnosti?
S obzirom na to da smo nedavno udarili milijun pregleda na YouTubeu, jako sam zadovoljan. Pjesma je jako dobro prihvaćena i pjeva se na koncertima. Nije to neka pjesma koja je prolazna, ima baš upečatljivu melodiju i upečatljiv tekst i mislim da je baš prava kafanska pjesma koja uz ne znam koliko piva / čaša vina stvarno funkcionira.
Iza tebe je sad već više od dva mjeseca turneje sa Željkom Bebekom, gdje je bila najbolja atmosfera, a odakle ne nosiš baš drage uspomene?
Najbolji je bio Split. Na Gripama je bilo užasno zabavno zato što su oni jako zagrijani za Bebeka, pa su znali sve njegove pjesme, uključujući i Gospodare. Žalosno mi je reći, ali najgori koncert bio je u Beogradu. Ne zbog publike, publika je bila dobra i oni su znali pjesme jer im se puštalo i na radiju i prije nego što je spot izašao. Ali u Beogradu je koncert bio u Sava Centru i to je neki ekvivalent Lisinskom. I tu su te stolice gdje čovjek ne može plesati, ne može se razbacati i ne može se zabavljati. Tako da je sve bilo dosta sterilno.
Kako se tvoj život promijenio nakon te pjesme i je li se uopće promijenio nakon što te javnost upoznala?
U Vrbovcu mi je super stvar jer te svi odjednom znaju, ali sve je okej. Oni su znali i prije da ja pjevam i većini ljudi je drago. Na poslovnom planu mene više tjera Opera bb. Predstava Vesela udovica u kojoj igram glavnu ulogu mi otvara više vrata nego Gospodari. S njima znam što ću dalje, snimamo novu pjesmu i idemo dalje s bendom. A Opera mi više otvara neke nove mogućnosti i pokušavam balansirati jedno i drugo. Znam da je to malo teško i da zvuči nemoguće.
Završavaš glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji i poslije toga možeš biti nastavnik glazbenog. Kakva su tvoja iskustva s učenicima u školama?
Kako gdje. Bilo mi je zabavno u OŠ Zapruđe u Zagrebu, s učenicima 5. razreda. A onda dođe druga škola gdje sam imao 8. razred i trebao sam s njima raditi drugu bečku školu. Zamisli sad da se budiš, vani cvijeće, ptičice pjevaju, a ti ulaziš na sat i puštaš im neku glazbu koja cvili. Meni je to nekad teško slušati, a kamoli ne njima. Definitivno, dobro je imati nastavničko zanimanje kao backup. Volim prenositi znanje na druge. Nije to toliko strašno zanimanje, ali ako mogu to izbjeći, rado bih izbjegao.
Rekao si kako je teško balansirati između svega čime se baviš. Kako onda usklađuješ fakultet i glazbenu karijeru?
Teško. Uvijek me kopka da moram napisati diplomski. Imam ispite, taj diplomski i Gospodare s kojima bih trebao uskoro izdati novu pjesmu. Relativno je teško uskladiti sve to, ali eto, mogu biti sretan što mi još uvijek ne pati privatni život zbog toga. Najbolje funkcioniram pod pritiskom i vodim se onom – radi ono što voliš i ništa ti neće biti teško.
