Nekoliko načina borbe protiv anksioznosti
Neovisno o tome jeste li introvert ili patite od socijalne anksioznosti, početak rješavanja problema je isti – a to je borba protiv anksioznosti. Donosimo vam nekoliko načina koji će vam pomoći u toj borbi.
Neovisno o tome jeste li introvert ili patite od socijalne anksioznosti, početak rješavanja problema je isti – a to je borba protiv anksioznosti. Donosimo vam nekoliko načina koji će vam pomoći u toj borbi.
Zamislite trenutak u kojem kucate na vrata profesorova ureda, a srce vam lupa toliko jako da mislite da će iskočiti iz grudnog koša dok su dlanovi toliko mokri da vam kvaka klizi iz ruke. Ako vam je ova scena poznata, tekst u nastavku može vam pomoći kako se bolje nositi s nastalom situacijom ili je u potpunosti izbrisati iz svoga života.
Prije negoli započnete potragu za rješenjem, potrebno je ustanoviti pravi problem. Naime, pitanje je jeste li introvert ili patite od socijalne anksioznosti. Uz introverte se povezuje mnogo loših konotacija, no ono najvažnije jest da introverti mrze ljude. To nije istina – njima je samo potrebno više samoće nego što je to potrebno ekstrovertima, dok jednako vole zabave poput svih ostalih samo im pripreme u samoći za nju mogu potrajati malo duže. S druge strane, socijalna anksioznost pojavljuje se u situacijama kada primjerice sjednete za stol u restoranu sasvim sami dok čekate prijatelje, ali imate osjećaj kao da vas svi gledaju i osuđuju jer sjedite sami ili u trenucima kada se od vas zahtijeva govorenje u javnosti ili na intervjuu za posao.
Anksioznost je prisutna i kod introverta, stoga prvi korak pri rješavanju gore navedenih problema jest okršaj s anksioznošću i shvaćanje pravog problema. U nastavku vam donosimo nekoliko načina za borbu protiv anksioznosti.
Prestanite osuđivati sami sebe
Kada dolazite na usmeni ispit, sjednete na stolicu preko puta i nakon prvog postavljenog pitanja mozak vam je postao neupotrebljiva kaša. Sami sebe osuđujete i pitate se što nije u redu s vama da ne možete normalno razgovarati s drugim ljudskim bićem? Upravo ova reakcija je ono što hrani anksioznost. Naime, pokušajte idući put krenuti u potencijalno problematičnu situaciju s mišlju da ćete se osjećati anksiozno, ali da je to u redu. Nemojte si sami stvarati veću paniku, nego što situacija zbilja i zahtijeva od vas.
Duboko dišite
Znamo da zvuči kao klišej, ali duboko disanje nije bez razloga uvijek na vrhu popisa prilikom borbe s anksioznosti. Jednostavno, stvar je u kisiku. Kada ju osjećate, disanje postaje plitko te nedovoljno kisika dolazi do mozga. Upravo taj nedostatak kisika hrani paniku i dodatno ju potiče. Stoga nemojte dopustiti da sami podjarmljujete ponašanje koje vam toliko smeta.
Pripremite se prije uključivanja u socijalne situacije
Znatiželja je ubila mačku, ali ni vi ni mi nismo mačke; ergo budite znatiželjni. Znatiželja će vam pružiti širu sliku situacije i nove potencijale koje niste vidjeli zbog tunelskog vida kao posljedice anksioznosti. Upravo ona je ta koja nam stvara netočne pretpostavke kako imamo jako malo opcija, no znatiželja proširuje spomenute opcije i bori se protiv anksioznosti. Ujedno, prije uključivanja u socijalne situacije razmišljajte o svim mogućnostima koje bi vas ona mogla naučiti te pripremite univerzalna pitanja unaprijed tako da kada vas anksioznost preplavi, imate slamku za koju se možete držati u svakom trenutku.
Postavite cilj i proslavite dolazak do njega
Maleni koraci. Ako si postavite cilj i proslavite kada ste ga uspješno izvršili, onda reprogramirate mozak da gleda na pozitivan način na socijalne situacije. Primjerice, nalazite se na zabavi i postavite si cilj da ćete započeti razgovor s jednom osobom koju ne poznajete. Nakon što ispunite taj zadatak, proslavite ostvarenje jednog od ciljeva u nizu.
Osvijestite problem
Anksioznost se hrani vašom panikom i to je ono što je održava na životu, no ako uklonite paniku polako će nestati i ona sama. Pokušajte zamisliti u glavi najgori scenarij koji se može dogoditi. Što ako dođem na konzultacije i ne mogu progovoriti niti jednu jedinu riječ? Nije smak svijeta, profesori prepoznaju navedeno stanje i oni će imati razumijevanja kada shvate koji vas problemi muče. Nakon što shvatite da najgori mogući scenarij uopće nije tako loš, anksioznost više neće imati hrane i neće moći preživljavati i dalje.
