Kako razlikovati tjeskobno stanje od prave anksioznosti
Za studente koji su zbog obveza na fakultetu često tjeskobni, u razgovoru se može čuti da su anksiozni. Ali nisu. Taj poremećaj složeniji je i ozbiljniji, stoga donosimo opće karakteristike anksioznih ljudi.
Za studente koji su zbog obveza na fakultetu često tjeskobni, u razgovoru se može čuti da su anksiozni. Ali nisu. Taj poremećaj složeniji je i ozbiljniji, stoga donosimo opće karakteristike anksioznih ljudi.
U studentskim danima razne su obveze „stavljene na vrat“ studentima (ili oni to barem tako doživljavaju), što rezultira tjeskobom. Susreću se s pesimističnim mislima kao što su pad ispita, kritike profesora, a nekima sama pomisao na faks izaziva mučninu. Na prvu zvuči kao anksiozno stanje, no treba razlikovati pravu anksioznost od ovakve prolazne tjeskobe. Postoji više vrsta anksioznosti od kojih su panični poremećaj, PTSP i fobije teže, dok su opća anksioznost, socijalna anksioznost i opsesivno-kompulzivni poremećaj lakše i zahvaćaju pretežno širok krug populacije, a nerijetko i studente. Donosimo opće karakteristike anksioznih ljudi.
Anksioznost se uglavnom manifestira kroz misli. Glavna opsesivna misao je što drugi misle o meni. Anksioznim je ljudima tuđe mišljenje veoma važno. Tako žele, na neki način, potvrditi svoju vrijednost. Zato nastoje svakoga zadovoljiti, što je jednostavno nemoguće, pa budu frustrirani ako čuju da je netko rekao nešto negativno o njima. Opterećenost drugima dovodi do anksioznosti, a stvarnost se ionako ne može promijeniti.
Anksiozni ljudi mnogo brinu. Neku misao koja ih okupira u glavi mogu izvrtjeti nebrojeno puta. Iako je to suludo, opsjednuti su njome i ne mogu se zaustaviti i prestati misliti o tome. Prevrtanje filma prijeđe im u naviku koje se teško riješiti.
Kad odluče nešto, tu odluku ne mogu ostaviti po strani i upotrijebiti je u valjano vrijeme. Stalno ju vrte u glavi. Problem je što nemaju potpuno povjerenje u sebe i imaju stalan osjećaj da su možda donijeli krivu odluku ili su mogli donijeti i bolju. To je njihova opsesija koja nalaže da moraju sve i svagda kontrolirati. Ne mogu i ne žele dopustiti da se stvari odvijaju bez njihove kontrole.
Također, uvjereni su da će, ako smanje ili izostave kontrolu nad nečim, posljedice biti loše. Takva se kontrola tiče opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Zato uvode neke svoje rituale kojima „kontroliraju“ situaciju. Takve osobe bar pet puta provjeravaju jesu li vrata zaključana, iako su se i prvi puta uvjerile da jesu. Neki imaju neobjašnjivu naviku da poprave tepih ispred vrata kada izlaze jer vjeruju da će jedino tada sve biti u redu na poslu. Takve radnje prelaze im u opsesivnu naviku.
Karakteristično za socijalnu anksioznost jest izbjegavanje mjesta koja su puna ljudi. Takve osobe nikada se neće usuditi doći sami, a ako dolaze u društvu, obavezno će prepustiti nekom od prijatelja da prvi uđe u prostoriju. Na takvim mjestima boje se ostati sami, makar samo čekali prijatelja da se vrati iz toaleta. Obavezno trebaju nekoga da ostane s njima.
Na kraju, anksioznost može dovesti do autodestrukcije. Grickanje noktiju češće je kod anksioznih ljudi. Poremećaj može prerasti u bolest pa autodestruktivni činovi mogu postati veći i ugrožavajući, kao na primjer čupanje ili brijanje kose kod trihotilomanije.
Anksioznost predstavlja prijetnju normalnom svakodnevnom funkcioniranju. Važno je prepoznati anksiozni poremećaj kod sebe, ali i kod drugih, i intervenirati na način da pokušamo sami sebe dovesti u red ili potražiti pomoć.
