„Ne dam bolesti da živi moj život”
Nakon saznanja da su tumori na mozgu krivi za probleme sa sluhom i ravnotežom, na prvom su joj pregledu pojasnili da je riječ o genetskoj bolesti te da je stoga moguće da se tumori kriju i u drugim dijelovima njenog tijela. Pretpostavka se, nažalost, pokazala točnom, ali Antonia nije dozvolila da ju to zaustavi u studiranju.
Nakon saznanja da su tumori na mozgu krivi za probleme sa sluhom i ravnotežom, na prvom su joj pregledu pojasnili da je riječ o genetskoj bolesti te da je stoga moguće da se tumori kriju i u drugim dijelovima njenog tijela. Pretpostavka se, nažalost, pokazala točnom, ali Antonia nije dozvolila da ju to zaustavi u studiranju.
Antonia Kraljić, koja je upravo diplomirala upravno pravo na Veleučilištu u Požegi i stekla zvanje prvostupnice javne uprave, usprkos mnogobrojnim tumorima i problemima sa zdravljem, želi pronaći posao. Ima 23 godine, živi s roditeljima i bratom u Novoj Gradišci, a njena vedrina i optimizam su nas očarali, pa smo ih odlučili podijeliti s vama.
Kada su počeli tvoji problemi sa zdravljem, što su ti liječnici prognozirali?
Moji problemi sa zdravljem počeli su još u trećem razredu srednje škole kad sam primijetila da slabije čujem na jedno uho što se potvrdilo i na pregledu u novogradiškoj bolnici, no liječnik mi je tada propisao samo kapi za uho i rekao mi kako će sve biti u redu. Ta se prognoza, nažalost, pokazala pogrešnom. Na trećoj godini studija počela sam, uz još veće probleme sa sluhom, imati i probleme s ravnotežom te sam otišla na pregled u Požegu. CT glave pokazao je nešto neobično na mozgu te sam dobila uputnicu za magnetsku rezonancu u Slavonskom Brodu. Dok sam mjesecima čekala na tu pretragu, zdravlje mi se počelo naglo pogoršavati te mi je, između ostalog, strašno otekla desna noga na koju više nisam mogla stati. Kad sam, nakon višemjesečnog čekanja koje se činilo kao vječnost, konačno obavila pregled, uslijedio je šok koji je čitavoj mojoj obitelji iz korijena promijenio život. Dva dana nakon pregleda primili smo poziv iz bolnice. Javio se moj tata i po izrazu njegova lica odmah sam znala da nešto nije u redu. Antonia ima četiri tumora na mozgu i mora hitno u KBC Rebro! bila je rečenica koju je liječnik tog dana rekao mom ocu, rečenica kojom je stavljena točka na život kakav smo do tada živjeli. Bio je to strašan šok za moje roditelje, a za mene… Iskreno, ja sam osjetila neku vrstu panike, no to je trajalo kratko, poput bljeska munje, a potom sam pogledala svoje roditelje i rekla im: Dobro, sada znamo što mi je, idemo vidjeti je li taj problem rješiv. Saznali smo da su tumori na mozgu krivi za sve te da se radi o genetskoj bolesti koja može uzrokovati tumore i u drugim dijelovima tijela.
Tijekom galvanizacije zbog paralize lica; Izvor: Antonia Kraljić (privatni album)
Kako si se osjećala u početku i osjećaš li se sada drugačije?
Što se tiče mojih osjećaja, kao što sam rekla, šok je trajao sekundu, a bilo mi je vrlo bitno da se problem tada mogao riješiti. Od operacija su prošle skoro 2 godine i ja se sve ovo vrijeme osjećam zbilja dobro, bez bolova. Jako dobro napredujem, a kroz te dvije godine znala sam samo da u takvim situacijama mogu biti ili pozitivna ili negativna – ja sam izabrala ovu pozitivnu stranu. Ipak je ovo moj život i zašto da dopustim bolesti da ga ona živi umjesto mene. Nisam se izlagala depresiji ili slično, svima nam se u životu dešavaju loše stvari i uvijek se potrebno izboriti te osvrtati na pozitivne stvari u životu. Trenutno u tijelu imam preko 15 tumora, a kritičan je jedan kraj oka, ali ja se nadam da će s time biti sve uredu. Svakih 6 mjeseci idem na magnet i na kontrolu tako da se sve prati pa ćemo vidjeti. Ja vjerujem u najbolje.
Jesi li razmišljala o tome da ne upišeš fakultet ili da odustaneš od studiranja?
Fakultet sam upisala dok još nisam znala za svoju bolest, tako da bih ga svakako upisala, ali nema šanse da odustanem. Iskreno, ni jednog mi trenutka to nije bilo na pameti. Znala sam da će sa zdravljem biti sve u redu, a i, kao što sam rekla, ne dam svojoj bolesti da živi moj život umjesto mene i to je to.
Tko ti je najveća potpora?
Osim mojih roditelja, posebno majke koja je u svakom trenutku bila kraj mene, brata i obitelji, veliku su mi potporu pružali moji prijatelji, kolege i kolegice s faksa, profesori i puno dobrih ljudi koji su me došli vidjeti i uhvatili trenutak da popričaju sa mnom.
Što ti je, osim zdravlja, najveća želja?
Trenutno bih voljela pročuti, a zatim naravno potpuno ozdraviti. Osim toga, voljela bih pronaći posao i zaposliti se u struci.
