U povijesnim udžbenicima uredno se nastavlja mitologija i spektakularizacija žrtava, i to na način da se već u predškolskom odgoju djecu doktrinira. Najznakovitija je jedna, naoko benigna pjesmica, koja ide ovako: "Srpsko je nebo plave boje i na njemu sedi Srbin Bog, oko njega anđeli Srbi stoje, kruže i dvore srbina, boga svog".

Kao osoba srpskih korijena iz denacionalizirane ateističke jugoslavenske obitelji, razumljivo je da ima averziju prema Božiću te bilo kojoj drugoj vjerničkoj svetkovini.Stanković je školski primjer onoga što Željko Kerum naziva „urbani Jugoslaven“, a Nino Raspudić „Jupek“ (Jugoslaven, permisivan, kapitalist).

Najveće zasluge za rast utjecaja crkve nema sama crkva ili politika već empirijsko iskustvo ljudi s komunističkom ideologijom. Nakon što im se 45 godina prodavala priča o nazadnom klerofašizmu i naprednom drugu Kardelju te dobrom i pravednom drugu Titu, nije niti čudo da se narod okrenuo vjeri.

„Molim vas da me pokušate shvatiti“, rekao je Pavel Antić predsjedavajući Stožerom za obranu hrvatskog djeteta, „djed Mraz bio je i bit će rak rana hrvatskog društva i zaslužuje prezir. Djed Mraz je litica s koje maloljetan Hrvat i Katolik skače u neizbježnu duhovnu smrt.“

Na današnji dan svatko od nas bi se trebao zatvoriti malo u sebe i u tišini pronaći nekakav svoj način iskazivanja poštovanja prema palim žrtvama. Ako si vjernik odi na misu i prikaži je za pale žrtve, prekriži se i pomoli, a ako si ateist upali svijeću i skrušeno se pokloni iskazujući zahvalnost. Danas se sve razlike brišu i veličina vukovarske žrtve nas ujedinjuje.

Postotak korupcije u Hrvatskoj iznosi 10,7%, čime se našla na listi odmah iza Srbije i Albanije koje bilježe nešto veći postotak podmićivanja. Mito je najzastupljenije u trgovini, građevinarstvu i proizvodnji.

U Hrvatskoj se nalazi više od petnaest tisuća modernih robova, a ispred nas su BiH i Srbija.

Tomislav Nikolić izrazio je zadovoljstvo predsjednikovim posjetom i naglasio kako smatra da bi Hrvatska i Srbija trebale više međusobno surađivati i ostvarivati dobrosusjedske odnose.

"Zamislimo na trenutak da zagrebačka Gradska skupština donese odluku da se najzapadnija četvrt umjesto Podsused – Vrapče nazove samo Podsused ili možda samo Vrapče, jerbo kraće je i praktičnije. Zakej komplicirat i pisat neke kobasice? Recimo da je to realna mogućnost, događale su se u poludjeloj Hrvatskoj i Bandićevom Zagrebu i puno blesavije stvari.