Licemjerje
"Zamislimo na trenutak da zagrebačka Gradska skupština donese odluku da se najzapadnija četvrt umjesto Podsused – Vrapče nazove samo Podsused ili možda samo Vrapče, jerbo kraće je i praktičnije. Zakej komplicirat i pisat neke kobasice? Recimo da je to realna mogućnost, događale su se u poludjeloj Hrvatskoj i Bandićevom Zagrebu i puno blesavije stvari.
"Zamislimo na trenutak da zagrebačka Gradska skupština donese odluku da se najzapadnija četvrt umjesto Podsused – Vrapče nazove samo Podsused ili možda samo Vrapče, jerbo kraće je i praktičnije. Zakej komplicirat i pisat neke kobasice? Recimo da je to realna mogućnost, događale su se u poludjeloj Hrvatskoj i Bandićevom Zagrebu i puno blesavije stvari.
Zamislimo na trenutak da zagrebačka Gradska skupština donese odluku da se najzapadnija četvrt umjesto Podsused – Vrapče nazove samo Podsused ili možda samo Vrapče, jerbo kraće je i praktičnije. Zakej komplicirat i pisat neke kobasice? Recimo da je to realna mogućnost, događale su se u poludjeloj Hrvatskoj i Bandićevom Zagrebu i puno blesavije stvari.
Što mislite, koliko bi ploča s novim imenom četvrti netaknuto stajala na zgradi općine koja se nalazi u mojim Gajnicama? Ja joj dajem maksimalno tri noći prije nego što bi se neki lokal-lokalpatriot pobunio protiv velikopodsusedske hegemonije pa je sjebao, bilo kamenom, sprejem ili debelim flomićem. „Kaj?! Oni buju mene trpali pod one pijance iz Podsuseda! Ma budu kurac, Gajnice su zakon.“.
Je li to poželjno ponašanje koje bi se trebalo naći u udžbeniku Prirode i društva za drugi razred? Svakako nije. Je li ono pametno i moralno? Of kors not. Ali malo toga u ovoj usranoj državi je pametno i moralno.
Je li takvo ponašanje očekivano u nepravednoj, osiromašenoj, isfrustriranoj Hrvatskoj? Svi znamo da jest. Vandalizam, anarhija, prostakluk, sve to je samo eho beznađa, korupcije i nečinjenja na višim razinama. Kada bi govnari na vrhu radili svoj posao, toga bi bilo puno manje. Da budem vrlo konkretan – da je davne 2007. netko odgovoran reagirao kada je Pučki pravobranitelj ustanovio da je Zdravko Mamić u sukobu interesa, danas na svakom slobodnom zagrebačkom zidu ne bi pisalo „Mamiću Cigane“.
E sad, najgora stvar koja je kumovala tom latentnom gajničko – podsusedsko – vrapčanskom antagonizmu kakav uostalom postoji između svih susjednih zagrebačkih kvartova, vjerojatno je pokoji krvavi nos ili puknuta arkada koju je Šeflja razbil Kvrgi krajem 80-tih kad su se potukli oko Maje iz osmog C. Naravno, sukob Šeflje i Kvrge ograničena je gluparija na koju iz razumljivih razloga nitko ne troši previše vremena.
Vukovar je s druge strane duboka rana na međuetničkim odnosima koja još dugo vremena neće zarasti. Pupovac ima apsolutno pravo kada govori o ozbiljnim posljedicama svega ovoga. Međutim, je li to doista problem nekog vukovarskog branitelja koji pizdi zbog ćirilice? Je li on birao taj krvavi rat u kojem će mu grad bit sravnjen sa zemljom, u kojem će mu stradat masu bližnjih, u kojem će mu život bit zauvijek sjeban?
Toliko sjeban da se s 50 godina mora noću šuljat gradom i uništavat neke jebene ploče.
Bez obzira smatrate li vi osobno da je za posljednji rat kriv Milošević, Tuđman, obojica, Amerika ili ljudi gušteri, složit ćete se da za njega definitivno nije kriv lik koji je do rata mirno živio na Trpinjskoj cesti, šivao obuću u Borovu i u dvorištu držao tri krmače. Zato mi se malo riga od licemjerja – kada se baš od tih turbonapaćenih ljudi očekuje da mirno odšute nešto s čime se ne slažu. Pa Hrvatska i jest u problemima zato što je previše ljudi predugo šutilo i gutalo tuđa govna.
