Komšiluk
U povijesnim udžbenicima uredno se nastavlja mitologija i spektakularizacija žrtava, i to na način da se već u predškolskom odgoju djecu doktrinira. Najznakovitija je jedna, naoko benigna pjesmica, koja ide ovako: "Srpsko je nebo plave boje i na njemu sedi Srbin Bog, oko njega anđeli Srbi stoje, kruže i dvore srbina, boga svog".
U povijesnim udžbenicima uredno se nastavlja mitologija i spektakularizacija žrtava, i to na način da se već u predškolskom odgoju djecu doktrinira. Najznakovitija je jedna, naoko benigna pjesmica, koja ide ovako: "Srpsko je nebo plave boje i na njemu sedi Srbin Bog, oko njega anđeli Srbi stoje, kruže i dvore srbina, boga svog".
Početak je 2014. Hrvatska je poslije dugih i mukotrpnih pregovora ostvarila svoj dugo sanjani san, ulazak u zajednicu europskih naroda ili EU. Nešto prije toga postala je i punopravna članica Sjevernoatlantskog vojnog saveza, NATO-a. I dok se nova europska zvjezdica polako ali sigurno kultivira i sve čvršće jaše na novom sedlu, s one strane Schengena stvari su malo drugačije.
Srbija, naš najvažniji strateški partner (kako im tepaju Pusići, Milanović, Josipović i slični), ide u suprotnom smjeru. Na velika vrata rehabilitira se četništvo pa se tako ono u parlamentu proglašava antifašističkim pokretom. Pod pokroviteljstvom države snima se serija o Draži Mihailoviću kao vrhunskom čovjeku i borcu za slobodu, a točka na i je pak preuzimanje vlasti od strane deklariranog četničkog vojvode, Tomislava Nikolića (predsjednik) i malog Slobe, Ivice Dačića (premijer). Dok se u Hrvatskoj vode borbe oko ćirilice u Vukovaru i dok se na sve načine ide niz dlaku jedinoj manjini koja ovu zemlju ne priznaje kao svoju (čast iznimkama), u isto vrijeme jedan dio hrvatskog korpusa u Srbiji pretvara se u Bunjevce, a ostatku se na sve načine onemogućava da ide u školu na svom materinskom jeziku. O parlamentarnoj zastupljenosti da i ne govorimo - niti jedan.
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) izdaje tzv. Memorandum 2 (inače, prvi memorandum bio je intelektualna pozadina agresije 90-ih) u kojem eksplicitno stoji da, između ostalog, Srbija mora napraviti sve da umanji vlastitu krivnju za rat, da se napravi pritisak na susjedne zemlje koje bi se natjeralo na povlačenje tužbe za genocid, da se destabiliziraju vlade država u okruženju te potiču nemiri i nezadovoljstva kod istih...
U povijesnim udžbenicima uredno se nastavlja mitologija i spektakularizacija žrtava, i to na način da se već u predškolskom odgoju djecu doktrinira. Najznakovitija je jedna, naoko benigna pjesmica, koja ide ovako: "Srpsko je nebo plave boje i na njemu sedi Srbin Bog, oko njega anđeli Srbi stoje, kruže i dvore srbina, boga svog". U osnovnoškolskim udžbenicima postoji posebno poglavlje - Hrvati, pokatoličeni Srbi. A što se akademske historiografije tiče, sve više se uvijek iznova naglašava mit o 700 000 do milijun ubijenih Srba u Jasenovcu.
Ono što je najopasnije u cijeloj toj priči jest činjenica da hrvatska vlast na sve navedeno šuti i pognute glave i spuštenih "gaća" prima udarce koji će nas, nastavimo li tim smjerom, kad-tad opet baciti u knockdown.
I dok Hrvatska i Srbija idu naprijed kao dva potpuno paralelna svemira, jedan nama bliži planet (BiH), svojim se unutarnjim stanjem još više odvaja od našeg Sunčevog sustava. Bosanski lonac sastavljen od dvije polovice, od čega je jedna stvorena na čistom zločinu i genocidu (Republika Srpska), dok je druga skrojena na način da su Hrvati utopljeni u većinski muslimanski živalj te praktički nemaju pravo glasa (izigravaju se zakoni pa muslimani izbornim manipulacijama i rupama u zakonu biraju hrvatske predstavnike u Domu naroda), konstantno vrije i pitanje je vremena (nastavi li se ovako) kad će uskuhati do kraja.
Milorad Dodik, lider tzv. Republike Srpske, otvoreno, na sva zvona obznanjuje da će kad-tad napustiti zajednički brod i otploviti u svom smjeru. Naravno, masakr 8000 ljudi u Srebrenici znanstvena je fantastika, a za ciljana ubojstva civila u Sarajevu (Markale) tvrdi da su se sami poubijali.
S druge pak strane, većinski narod u Federaciji radi sve da se Hrvate pretvori u Bosance ili da ih se raznim pritiscima raseli što je više moguće (ne dozvoljava se, recimo, TV kanal na hrvatskom jeziku, a što se tiče glavnih institucija u zemlji - Hrvata u njima nema uopće ili ih ima vrlo malo), kao i izbornim inženjeringom. U planinskim područjima sve vrvi od vehabija, militantnih vjerskih fanatika, u čijim glavama džihad predstavlja osnovni smisao života. Kad se na to još nadoda izjava turskog predsjednika Erdogana da mu je Alija ostavio Bosnu u amanet, jasno je kojim putem Bošnjaci žele u budućnost.
Ako se ovo sve nastavi, bojim se da će se "bure baruta" sastavljene od katoličanstva, pravoslavlja i islama u (nadam se ne skoroj) budućnosti opet zapaliti. Iako bi bilo lijepo završiti s onom starom "J...š zemlju koja Bosne nema", meni osobno ipak je draža - "J...š zemlju kojoj je Bosna zapad!"
