S jedne se strane nalazi ksenofobični 28-godišnji kvartovski cuger koji živi sa starcima i vrhunac tjedna mu je otići na Dinamovu tekmu protiv Hrvatskog dragovoljca sa svojom ekipom petnaestogodišnjih pubertetlija i glasno filozofirati o antihrvatstvu onih jugočetnika i komunista, a s druge ultraliberal koji u svrhu tolerancije prihvaća tuđe stereotipe i dao bi guzice samo da ga se stavi u prve redove povorke ponosa kako bi bio opće priznat kao borac za prava manjina, pacifist i moderno osviještena ličnost, a koji u isto vrijeme niti ne zna definicije navedenog

Lijepo je zapamtila Vesna riječi Velikog Jednonogog Vođe da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Jer ako bi se držalo zakona kao pijan plota, Vesna nikad ne bi promijenila Ustav jer nikad ne bi skupila 2/3 većinu što joj je potrebna za promjenu Ustava.

Konzervativci iz „U ime obitelji“ pokrenuli su do sada uvjerljivo najveći projekt građanskog aktivizma u Hrvatskoj. Za to je vrijeme etablirani civilni sektor drijemao na perju stranih donacija, opijen benevolentnim stavom hrvatskih političara koji su za razliku od Tuđmana skužili da samo treba udovoljit „pederčinama, četnicima i komunjarama“ i onda bezbrižno nastavit krast.

Barišić je marljivo obavljao svoj posao i pomalo je postao osoba u koju su svi članovi stranke stekli povjerenje.

Kako planski smanjiti utjecaj i obim države na minimum, napraviti fizibilnu strategiju tranzicije i spasiti hrvatsku naciju od potpune propasti? Bilo bi okej da to napravi država. Da sama izvede birokratski harakiri nakon fijaska na svim poljima.