Cijena referenduma je manja od 1/15 dugovanja Nine Pavića Republici Hrvatskoj
Lijepo je zapamtila Vesna riječi Velikog Jednonogog Vođe da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Jer ako bi se držalo zakona kao pijan plota, Vesna nikad ne bi promijenila Ustav jer nikad ne bi skupila 2/3 većinu što joj je potrebna za promjenu Ustava.
Lijepo je zapamtila Vesna riječi Velikog Jednonogog Vođe da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Jer ako bi se držalo zakona kao pijan plota, Vesna nikad ne bi promijenila Ustav jer nikad ne bi skupila 2/3 većinu što joj je potrebna za promjenu Ustava.
(Ne)vladine udruge i EPH (Ekstremisti protiv Hrvata) već su duže vrijeme u napadajnim „dejstvima“ protiv istog onog neprijatelja kojega uvijek likvidiraju (fizički ili intelektualno), ali opet od nekuda nenadano iznikne – običnog hrvatskog građanina. Zanimljivo je primijetiti da se političari od Mesićevog fijaska kada je vojska pokazala nepoštovanje početkom 2000-ih više ne pojavljuju na javnim nastupima i ceremonijama. U rijetkim prigodama kada se to dogodi uvijek bivaju izviždani – npr. govor Ante Gotovine na Trgu, kninska proslava povodom Dana domovinske zahvalnosti i posljednji događaj u Vukovaru. Ostaje nam zapitati se kakav je to legitimitet vladajućih kada ne mogu držati javne govore bez zviždanja i sl.?
Fascinanta je nedosljednost Pavićeve „jedinice za posebne namjene“ koji su nakon vukovarskih događaja postali najveći legalisti i čuvari državnog poretka. Kada su vukovarski branitelji zapriječili put vladajućima tada je to bio pokušaj državnog udara i odjednom im je bilo silno stalo kakvu sliku to o nama šalje u Europu. Naravno, sve je HDZ organizirao. No, kada je pod kraj Kosoričinog mandata pokušan pravi državni udar u trenutku zaključivanja pregovora s Europskom unijom, onda je to bilo demokratsko pravo i potreba za rješavanjem korupcije. Svakome tko išta zna o državnim udarima, jasno je da državni udar ne počinje zakrčivanjem kolone, nego napadom na policiju (prisjetite se samo događaja kod Markovog trga i EPHovskog i Indexovog prostora datog Ivanu Pernaru).
Ista nedosljednost može se vidjeti i na primjeru uvođenja ćirilice i Joea Šimunića. Ako pismo nije ništa krivo, kao što iz EPH vrište, isto tako ni pozdrav nije ništa kriv. Uostalom, originalni pozdrav ustaša nije bio „Za dom“ nego „Za Poglavnika i dom“, što Šimunić nije izgovorio. Zanimljivo je i da Šimunić očito uživa skoro trostruko veću podršku na Facebooku nego protivnici referenduma. (140 000 naspram 52 000)
Nakon što je počelo prikupljanje potpisa za referendum o ćirilici oglasila se i Vesna Pusić, kazavši kako referenduma neće biti bez obzira na potpise. Lijepo je zapamtila Vesna riječi Velikog Jednonogog Vođe da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Jer ako bi se držalo zakona kao pijan plota, Vesna nikad ne bi promijenila Ustav jer nikad ne bi skupila 2/3 većinu što joj je potrebna za promjenu Ustava.
Još jedna floskula koju vladajući koriste u pomanjkanju argumenata je ona prema kojoj je narod zaveden (od Crkve, Hdz-a itd). Prvi put u javni diskurs taj način razmišljanja uveo je Lenjin, što dovoljno govori samo za sebe. Ako ćemo već gledati realno, inicijativa „U ime obitelji“ ima veći legitimitet u predstavljanju hrvatskih građana od Ive Josipovića. Naime, za Ivu Josipovića glasalo je oko 640 000, a Inicijativu je potpisalo oko 750 000 građana. U slučaju pozitivnog ishoda referenduma, postavlja se pitanje legitimiteta Yugkuriku koalicije. Do sada su već izgubili lokalne i europske izbore, a politika koju provode nije bila naznačena u predizbornom planu. Dakle, može se ustvrditi da nisu prevarili samo opću populaciju, nego i vlastite birače. Baveći se ideološkim, a ne gospodarskim problemima kao što su najavljivali doveli su zemlju još dublje u gospodarsku krizu. Naravno, EPH nije napao Linića za novo zaduživanje od 1.7 milijardi.
Druga paradoksalna situacija je ono o cijeni održavanja referenduma. Kada se trebalo plaćati osiguranje za Split pride i ljubljenje ispred katedrale, to su prema EPH-ovim komadantima bili opravdani troškovi. No, sada kada se treba platiti refrendum ti novci bi se mogli uložiti u nešto pametnije. Osobno, mislim da bi kao dužnik preko 600 milijuna Republici Hrvatskoj Nino Pavić trebao platiti referendum iz svog džepa. Što je jedna petnaestina, tj. četrdesetak milijuna kuna Paviću? Možda ona jahta na kojoj se druži s premijerom? Sad kada su već referendumi postali aktualni, predlažem da se organizira i referendum s pitanjem: „Jeste li zato da se Nini Paviću naplati potpuni dug prema Hrvatskoj te da se zatvori i rasproda sva imovina EPH?“ Valjda više ni jedan ministar ne živi u njegovima stanovima.
I za kraj dva najslađa paradoksa – Tito i Severina. Najveći protivnici referenduma su ujedno i najveći štovatelji lika i djela Josipa Broza koji je dao strjeljati u ratnom i poratnom razdoblju preko 80 članova partizanskog pokreta radi bolesti zvane homoseksualizam. Jedina iznimka je Miljenko Jergovića koji je štovatelj Draže Mihailovića kao „trodimenzionalne ličnosti.“ Očito je da Jergović ima neki kognitivni poremećaj i to ne samo zbog tesktova koje objavljuje, nego i zato što Dražu Mihailovića vidi kao „trodimenzionalnu ličnost.“ Meni su sve ličnosti trodimenzionalne, a i većini ljudi s kojima sam pričao. Kad smo već kod Tita, referendum o nazivu trga isto djeluje logično.
Kakav bi to bio društveni događaj kad se ne bi oglasila i Severina. Naravno, ona je protiv – osoba kojoj je brak trajao mjesec dana. Kaže ona stara biblijska „po plodovima ćete ih prepoznati“. Zato ću glasati ZA.
P.S.: Prestao sam jesti Massimo sladoled otkad ga Severina reklamira.
