Otkriveno na sveučilištu u SAD-u: Razlika između introverta i ekstroverta ipak nije toliko velika
Svatko u svom životu ima prijatelja introverta i ekstroverta ili sebe smatra jednim od njih. Između takvih se osoba pravi razlika i često donose pogrešni zaključci. Introvertirane osobe uživaju u samoći, ali i u druženju jednako kao i ekstrovertirane. Također, postoje određene osobine na temelju kojih pojedinac uživa u samoći u većoj ili manjoj mjeri.
Svatko u svom životu ima prijatelja introverta i ekstroverta ili sebe smatra jednim od njih. Između takvih se osoba pravi razlika i često donose pogrešni zaključci. Introvertirane osobe uživaju u samoći, ali i u druženju jednako kao i ekstrovertirane. Također, postoje određene osobine na temelju kojih pojedinac uživa u samoći u većoj ili manjoj mjeri.
Često se pravi stroga razlika između ekstroverta i introverta te postavlja točno određena granica između ta dva tipa ljudi. No realnost prikazuje da razlika zapravo nije toliko velika. Kako introvertima, tako i ekstrovertima, društveni odnosi mogu biti zamarajući. Jedna od razlika je u tome što introvertiranim osobama treba više vremena da napune baterije nakon određenoga socijalnog angažmana.
Krivo poimanje introverta često se reflektira u misli kako oni uživaju cijelo vrijeme biti sami. No to nije točno. Ekstrovertirane osobe bolje reagiraju na društveni kontakt i imaju veću tendenciju okruživanja velikim brojem ljudi, dok su introverti osjetljiviji na veća okupljanja. Unatoč tome, i oni imaju potrebnu za kontaktom, no u manjoj mjeri.
FOTO: Pixabay
Istraživanje provedeno na sveučilištu u SAD-u pomoću testa osobnosti na 555 studenata s tri različita fakulteta dovelo je do iznenađujućih rezultata. Istraživači su htjeli otkriti koje su osobine povezane s povećanom željom za samoćom te jesu li introverti sretniji kada su sami. Odgovori su pokazali da introvertirane osobe uživaju u svojoj samoći u jednakoj mjeri kao i ekstroverti.
Jedna od važnih osobina koja se ispitivala kroz istraživanje jest dispozicionalna autonomija. Ispitanicima koji su imali tu karakteristiku tijekom samoće bile su zadovoljene tri psihološke potrebe. Prva je autonomija, odnosno osjećaj da mogu biti što jesu, zatim osjećaj da su voljeni te, na kraju, osjećaj da su sposobni i mogu postići što žele. Upravo ta osobina omogućuje osobi da prihvati sebe te svoje mane i vrline i usredotoči se na vlastite misli i potrebe, a ne mišljenja drugih ljudi. Zato treba napraviti razliku između onih koji uživaju u samoći i onih koji je traže, a ta se razlika temelji upravo na prisutnosti spomenute dispozicionalne autonomije nečije osobnosti.
